1. Nedjelja došašća
Ovom nedjeljom započinje Došašće, neposredna priprava za Božić. Kroz četiri nedjelje spominjat ćemo se kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak, a mi sami ćemo se pripravljati da ovog Božića postanemo što više ostvarenje Krista živeći u uzajamnoj ljubavi i ostvarajući čovječniji svijet. Tako se ujedno pripravljamo na konačni Kristov dolazak, a to je naša budućnost – da ljubav i pravda zagospodare svijetom. To je nemoguće bez našeg zalaganja. Nadahnuće nam daje Kristova poruka, a snagu primamo od njegova Duha.
Ako pođemo od slike Došašća koju je stvorilo suvremeno potrošačko društvo, evanđelje prve nedjelje Došašća može nas ostaviti zbunjenima. Može li slika Došašća koju je stvorio potrošački stil života pomoći da razumijemo biblijsku poruku ili je možda zamagljuje?
Bit ćemo nešto bliži odgovoru ako postavimo još izravnije pitanje: Što bi se dogodilo kad bismo 24. prosinca čuli nebesku poruku da sutradan, 25. prosinca, nećemo slaviti Božić već ugledati Sina Čovječjeg gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom? Bi li se u tom slučaju naša radost Došašća pretvorila u još veću radost susreta za koji smo živjeli ili bismo ostali zaprepašteni, zbunjeni i puni straha zbog neizvjesnosti oko ishoda našega konačnog suda? To su stvarna pitanja koja vrijeme Došašća stavlja pred nas, a sve drugo je naša ljudska tvorevina koja nam priječi pogled na bitno.
Poučavajući učenike kako će spremno ići ususret svom konačnom susretu s njime, Isus nedvosmisleno upozorava na lažnu sigurnost života: «Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te nas iznenada ne zatekne onaj Dan.»
U svjetlu tih riječi Došašće je za sve nas u prvom redu pitanje dosljednosti naše vjere. Ponajprije moramo se ozbiljno zapitati: Koliko mi doista vjerujemo da je Bog u Isusovu povijesnom dolasku ispunio «svoje dobro obećanje», kako kaže prorok Jeremija, i time dao novi smisao čovjekovu životu? Drugo, vjerujemo li čvrsto da će Isus, čije rođenje iz godine u godinu slavimo, na kraju vremena doista doći kao proslavljeni Sin Čovječji koji će suditi svijetu? Treće, za nas najkonkretnije pitanje: kako živimo u vremenu koje nam je darovano u ovom životu, idemo li spremno i radosno ususret tom dolasku?
U traženju odgovora na to pitanje može nam dobro doći savjet koji apostol Pavao daje svojim vjernicima da «jedni prema drugima i svima obiluju u ljubavi».
Ako Bog dolazi radi čovjekova spasenja, onda i čovjek mora radi Boga živjeti budno i ne dati se zarobiti prolaznim, a pogotovo ne ničim lošim. Ako se Bog u Isusu dariva nama, onda i naš život mora biti u znaku uzvraćene ljubavi prema Bogu, ali i prema drugome čovjeku.
Ova prva nedjelja Došašća neka u nama probudi pravu vjeru u Onoga koji dolazi spasiti čovjeka. Tu vjeru svjedočimo svojom dobrotom, iskrenom molitvom, misama zornicama, iskrenim kajanjem za grijehe i zahvalom za svaku primljenu milost.
fra Martin Jaković, župnik