Proslava sv. Klare kod klarisa
Svetkovina sv. Klare Asiške svečano je proslavljena u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Mikulićima u petak, 11. kolovoza. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji desetak svećenika članova raznih franjevačkih zajednica predvodio je župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu fra Josip Ivanović, OFMConv. Misi su nazočili mnogobrojni vjernici pristigli iz cijeloga Zagreba, kao i redovnice više redovničkih zajednica.
U homiliji je propovjednik naglasio kako je upravo sv. Klara odgovarajući na Kristov zov ljubavi utjelovila zaručnicu koja je dopustila zaručniku „da joj govori, da joj ljubavi iskaze, da je zaruči sebi zauvijek. Dopustila je da ispuni glinenu posudu njezina srca blagom svojega milosrđa kako bi i ona bila kadra milosrdno djelovati: darivati srce potrebnima. Svoju odluku u djelo stavlja u Porcijunkuli gdje započinje njezin novi životni hod, još više sjedinjen s Gospodinom.”
Ona „nije nepromišljeno djelovala; nije bilo važno što će se i kako dogoditi; nije joj bilo važno što će drugi govoriti. Važno je što Gospodin zbori: lagano, nježno, poput blagog lahora. Tako jednostavno, a snažno”, rekao je propovjednik te podsjetio kako se Klara živeći prema evanđeoskim savjetima siromaštva i čistoće, poslušnosti i klauzure uspjela sjediniti u potpunom sjedinjenu sa svojim Zaručnikom Kristom uz crkvicu sv. Damjana. „Ona je postala molitvena strana Crkve koja se obnavlja iznutra, te je uz Franju u potpunost zaživjela poziv njemu upućen o Crkvi koja se ruši.”
Na pitanje „što Klara poručuje nama”, propovjednik je rekao „ona se danas obraća suprugama i majkama sa željom, parafrazirajući ženidbeni blagoslov, da znaju nasljedovati svete žene što iz Pisma pohvale kazuju; obraća se supruzima i očevima da se njihovo srce uzdaje u srce supruga i da ih ljube kao što je Krist ljubio Crkvu; obraća se redovnicama i redovnicima sa željom da svoje posvećenje kojim su se Kristu predali doista žive u molitvi i djelovanju. Ova iznimna svetica srednjega vijeka ima toliko toga reći nama, modernim ljudima; ona progovara suvremenim medijskim sredstvima da ne prodaju laž za istinu, da ne podržavaju što se protivi Božjemu zakonu i čovjeku, a potiče ih da štite pogled od svega što može rastaviti od ljubavi Kristove”.
Posvijestio je, kako smo svi pozvani na hvalu Gospodinu, a to se ostvaruje u našim životima, u našem trajnom ostajanju u njemu, a konkretno u našim odlukama i dobru djelovanju. „To nam omogućuje boravak u pustinji. Pobjeći u pustinju može značiti bijeg od svijeta, bijeg od sebe, ali istovremeno može značiti susret sa sobom, prepoznavanje lošega u životu i nadahnuće za popravkom. Tako pustinja postaje plodna zemlja koja donosi obilat rod. Klara je za sebe i sestre izabrala trajan boravak u plodnoj pustinji. Tako crkvica sv. Damjana nije postala sigurno utočište u bijegu od svijeta, nego plodna pustinja Božjega djelovanja i mjesto skrovitoga poslanja i života u molitvi.” U tom je kontekstu propovjednik naglasio, kako i „sestre klarise usprkos svojim slabostima koje su izrekle prije pet godine u ‘Mea culpa’ u tijeku Godine sv. Klare, pomažu u obnovi Crkve svojim donošenjem naših obitelji redovničkih zajednica, naše nadbiskupije, Domovine i cijeloga svijeta pred lice Gospodnje”.
Na kraju mise, prisutni su izmolili molitve za dobivanje oprosta, te odali počast relikvijama sv. Klare, a potom je druženje nastavljeno oko zajedničkoga stola. Pjevanjem je slavlje uzveličao zbor sv. Klare i sestre klarise.
Izvor: Informativna katolička agencija (Marija Belošević)
