Tijelovo
Hvali, Sion, Spasitelja,
Vođu svog i Učitelja
pjesmama i popijevkom.
ne ćeš preveć hvalit njega
niti kojom pohvalom.
Slava evo velika je:
živi kruh što život daje
častit nam je ovaj dan.
Kruh što bi kod svetog stola
među dvanaest apostola
podijeljen i blagovan.
Pojmo punom, jasnom riječi,
neka milo klikće, ječi
srdaca nam skladan glas.
Blagdan slavni svetkujemo,
ustanovu spominjemo
Gozbe što je dade Spas.
Novog Kralja stol je ovo,
na njem evo Janje novo,
starom Vazmu dođe kraj.
Nesta slika toga trena,
ispred zbilje minu sjena,
tminu progna sunčev sjaj.
Što sam stvori ono veče,
Krist to isto tvorit reče,
dovijeka na spomen svoj.
Poučeni kako treba
prinosimo dare neba
u žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase:
kruh u tijelo pretvara se,
vino u krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo,
al’ po jakoj vjeri znamo
što van reda biva tu.
U dva lika tu se daje
silne stvari kojima je
tek vanjština razlikom.
Tijelo hrana, krv je piće,
Kristovo je ipak biće
sve pod svakom prilikom.
Kad ga primiš, nije dio,
nije kriška nego cio
ljudima se predaje.
Jeo jedan, jelo trista,
svaki prima svega Krista,
nit ga jelom nestaje.
Dobar, opak, blaguju ga,
kob je ipak svakom druga:
život ili smrtni mrak.
Smrt je zlima, dobrim žice,
gledaj: isti kruh i piće,
plod toliko nejednak.
Kad je tajna razlomljena,
znaj da čest joj odijeljena
ko cjelina vrijedi njena
jer u svakoj sav je dar.
Nit se mijenja što pri tome
stas il’ stanje sakritome:
prilike se samo lome,
ne trga se sama stvar.
Anđeoske eto hrane,
putnici se njome hrane;
to je kruh za odabrane,
ne daje se svijetu zlom.
Davno mu je spominjanje
Izakovo žrtvovanje,
izraelskog Vazma janje,
mana, hrana pustinjom.
Dobar pastir, pravo jelo,
smiluj nam se, Janje bijelo,
daj nam hranu, svoje Tijelo,
brani, vodi stado cijelo
k strani žica blaženog.
Silni Bože što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
daj nam gore s tobom sjesti,
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog.
Amen, aleluja.
Tijelovo 2022., galerija
Foto: Tomislav Bagarić
