“Božji grob” u bazilici sv. Antuna
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. (Mt 27,57-60).
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, a četrdeset dana Korizme vrijeme duhovne priprave za Isusovo uskrsnuće. Hrvatska tradicijska kultura bogata je običajima i obredima vezanim uz Korizmeno i Uskrsno razdoblje, koje karakterizira poglavito religijska simbolika i duhovnost.
Jedan od poznatijih tradicijskih običaja je izrada i čuvanje Božjega groba u Svetom Vazmenom Trodnevlju, a u različitim dijelovima Hrvatske, u kojima je taj običaj zabilježen, postojala je specifična dramaturgija i simbolika vezana uz ovu praksu. Biti čuvar Božjeg groba značilo je svojevrstan ponos, pošto su čuvarima mogli postati mladići i muškarci određene dobi te uzornog društvenog i vjerskog karaktera. „Grob“ će u svetoduškoj bazilici, na Veliku Subotu, čuvati braća Bratovštine sv. Franje Asiškoga.
Ove godine smo se posebno htjeli posvetiti izradi „Božjeg groba“ kao mjesta molitve i pobožnosti u dane Velikog Petka i Subote, a tijekom cijelog Vazmenog vremena kao stalnog podsjetnika na „prazan grob“ – dokaz Kristova uskrsnuća i pobjede nad smrću.
O izradi groba iz pera umjetnika gospodina Ante Čule:
„Na inicijativu našega župnika i rektora fra Ivana, postavljanjem „Božjeg Groba“ u donji desni kut naše bazilike nastojim suvremenom čovjeku približiti najdramatičniji trenutak u povijesti čovječanstva.
Budući da evanđelisti zorno opisuju Isusov ukop, nije bilo teško napraviti u stijeni isklesano grobno mjesto. Gromada, stijena, kamen. Čvrsti materijal ovozemaljski. Unutra meko smrtno tijelo Bogočovjeka. Na grobu ploča. Zapečaćena. Nema izlaza. Naokolo razmješteno manje kamenje, suhe grane, šljunak, sitni pijesak, piljevina i nešto škrtog bilja. Koristio sam prirodne materijale: drvo, karton, kamenje, mahovinu. Grob isklesan u stijeni neupadljivo smješten u ambijent naše bazilike. Boja kartona slična je rustikalnom kamenu travertinu kojim su opločene donje zone zidova i stupovlja crkve.
Koristim ambijentalnu rasvjetu da pojačam ukupni dojam preminuća. Usmjerena na kut bazilike, plava svjetlost diskretno osvjetljuje i upućuje na nedaleko smješteno brdo Golgotu s tri križa na vrhu. Također koristim i crvenu svjetlost u unutrašnjosti stijene koja svojim koloritom ukazuje na krvavi trenutak Isusove smrti.
Nitko ne zna što će se dogoditi. Tri dana čekamo u tišini. Preostaje vjera u zajedništvu s Majkom.
Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. (Iv 20,1-8)
Nedjeljno jutro. Novi moment u ambijentu. Dogodilo se nešto izvanredno!
ISUS JE USKRSNUO!
Uskrs mijenja sve! Sve je svjetlije i svečanije. Atmosferom prevladava topla bijela svjetlost. Na Uskrsno jutro svjetlom okupana stijena s grobom; u daljini Golgota. Unutrašnjost grobne rake više nije tamno crvena, skoro je bijela.
Stražari rastjerani! Prazan grob!
Svjetlosni snop uperen u nebo stremi k neslućenim visinama Neba koje nas čeka!“
Stvoreni za nebo još od vječnosti. Ne griješi dušu zbog malo zemnosti.
Već nosiš prvu klicu Uskrsa; u dlanu urezan je križni put,
U srcu mnogo, mnogo pitanja:
Al’ Isus je naš put!
