Puno tražiš, ali i puno daješ

U ove posljednje nedjelje prije Korizme, bogoslužje nas vodi kroz najdublje praktične i moralne pouke iz Lukina evanđelja. Nakon blaženstava, dolazimo do radikalnih Isusovih zahtjeva: ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, pružajte ruku onima koji vas odbijaju, i ne sudite druge. Uz ove zahtjeve, današnje evanđelje nas podsjeća na Božju prisutnost i djelovanje: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.“
Ovo je jedan od najtežih zahtjeva Evanđelja, toliko zahtjevan da predstavlja izazov čak i za najrevnije kršćane. Ipak, ne možemo bježati od tih Isusovih riječi, jer upravo one stavljaju našu vjeru i naše kršćanstvo na kušnju. Kako se odnosimo prema neprijateljima? Kao kršćani, pozvani smo prihvatiti cijelo Evanđelje, u njegovoj punini i zahtjevnosti, a ne birati samo ono što nam odgovara.
Isus uči svoje učenike o savršenoj ljubavi, pozivajući ih da ljube jedni druge. Ali tu se ne zaustavlja – ide korak dalje i traži od nas da ljubimo svoje neprijatelje, da činimo dobro onima koji nas mrze, da blagoslivljamo one koji nas progone i molimo za one koji nas zlostavljaju.
To nas može natjerati na pitanje: „Isuse, kako možeš tražiti tako nešto?“ Odgovor nam dolazi s križa – Isus, krvav, ponižen i ranjen, moli za svoje ubojice. On ima pravo to zahtijevati jer je svojim primjerom pokazao što znači oprostiti, ljubiti i ne osuđivati. Svoje neprijatelje nije ni sudio ni osudio, već je sud prepustio Ocu.
„Ne sudite da ne budete suđeni“ – Isus nas podsjeća na ozbiljnost krivog suda. Teško nas pogađa kad nas netko nepravedno osuđuje, ocrnjuje ili kleveće, pogotovo kad znamo da to nije istina. Zato, prije nego osudimo, ogovaramo ili klevećemo, trebamo se zaustaviti i zapitati: „Kako bih se osjećao da netko to učini meni?“ Istom mjerom kojom sudimo druge, sudit će se i nama.
Međutim, Isus ne ostavlja samo primjer. On nam daje i snagu da se suočimo s izazovima. Sv. Pavao ističe da „sve možemo u onome koji nas jača.“ S Božjom pomoći, čak i najteži zadaci postaju mogući – pa i ljubav prema neprijateljima. Isus nam ne daje samo upute, već i snagu da ih slijedimo.
Krist nam postavlja uzor milosrđa: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Bog nam je nedostižan uzor u ljubavi i praštanju, ali to ne znači da ne trebamo težiti toj savršenosti. Samo uz potpuno povjerenje Isusovim riječima i kroz duboki susret s njime možemo pronaći snagu da živimo po njegovim uputama.
Trebamo hrabrost da živimo te Isusove zahtjeve. Nedjeljna euharistija nam daje potrebnu hranu i snagu za takav život. Samo u Kristu Isusu i njegovom Duhu možemo postati novi ljudi – ne oni koji sude i osuđuju, već oni koji praštaju i ljube.

fra Filip Pušić, župni vikar