Antunovi ljiljani

Uvod

Antunovi ljiljani su zajednica koja je, u prvom redu, jako mlada. Osnovana je pri Bazilici sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu krajem rujna 2022. Osnovao ju je župnik fra Ivan M. Lotar jer je uvidio da takvu zajednicu pri preuzimanju župa sv. Antuna i sv. Maksimilijana Kolbea (Bijenik) nije našao. Nije ju našao niti na čitavom zapadnom dijelu Zagreba, a bilo mu je poznato da postoji potreba za njom. Antunovi ljiljani su zajednica koja okuplja djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom svih dobi, uzrasta, interesa i dijagnoza. 

Zašto „Antunovi ljiljani“?

Bilo je različitih prijedloga i raznih ideja o tome kako ćemo se zvati. Najprije zato što smo u svetištu sv. Antuna i jer smo jedina njegova bazilika u Hrvatskoj. Sveti Antun se redovito prikazivao s Djeteteom Isusom na rukama, a i djeca su ga „kanonizirala“ (trčala su ulicama grada i vikala: „Umro je Svetac! Umro je sveti Antun!“). Drugi razlog je taj što se u opisivanju naše zajednice često potplićemo terminologijom: djeca s teškoćama, s poteškoćama, s posebnim potrebama… invaliditetom… sve smo to odlučili staviti pod isti plaš – ljiljani. Ljiljan je simbol naše Bazilike i ljiljan je poznat po svome mirisu, ljepoti, bjelini, a predstavlja čistoću i nevinost koju prepoznajemo kod naših, ljudskih Ljiljana. 

Volonter – motor i duša susreta

U sklopu Ljiljana djeluje predivna meža volontera. U volontiranje je uključeno šezdesetak osoba (s područja Župe, ali i iz čitavog grada), a mogu se podijeliti ovako:

a) Volonteri stručnjaci po struci su obrazovani s područja edukacijske rehabilitacije, socijalnog rada, civilnoga prava i medicine. Njihova nam je pomoć krucijalna. 

b) Volonteri stručnjaci s terena su osobe koje su roditelji, braća i sestre ili rodbina ili skrbnici koji su imali neposredan kontakt s Ljiljanima u svojoj prošlosti. Nisu, dakle, visokoobrazovani na tom području, ali imaju zavidnu životnu praksu.

c) Zaljubljenici u dobrotu su volonteri koji nikada prije nisu imali nikakav kontakt s Ljiljanima, nego su se jednostavno odlučili odvažiti po prvi puta podijeliti zrno dobrote i more ljubavi s najpotrebitijima. Za njih i za prethodne organizirane su redovne edukacije i susreti.

Kako izgledaju susreti?

Naši susreti su nazvani „duhovno-molitvenim“. I oni to u prvome redu i jesu. Kako mi vidimo stvari, Ljiljanima je najpotrebnija molitva, duhovnost, adekvatna sakramentalizacija i katehizacija (u mjeri u kojoj je to moguće i na njima prihvatljiv način), slavljenje Gospodina kroz pjesmu itd. To je samo jedan od segmenata. Susreti se (trenutno) održavaju nedjeljom i to jednom mjesečno prema unaprijed dogovorenim datumima (datumi poznati od rujna). Započinjemo u 15.00 sati euharistijskim klanjanjem i molitvom krunice Božjega Milosrđa za volontere. Volonteri moraju biti duhovno nahranjeni i jaki kako bi se mogli darivati drugima. Nakon zajedničke molitve, slijedi podjela dužnosti: proba pjevanja i sviranja, priprema dvorane za susrete i priprema Bazilike. S dvoranom smo u deficitu s prostorom, pa se nadamo da će i Božja Providnost u dogledno vrijeme providjeti i novi Pastoralni centar. Bogu je, preko dobrih ljudi, sve moguće. U 17.00 sati dolaze Ljiljani s pratnjom. Započinjemo s molitvom i slavljenjem u Bazilici, a susret nastavljamo u dvorani za susrete uz razgovor, druženje, društvene igre, pjesmu, kreativne radionice i drugo. Jedna od prostorija u pastoralnom centru nazvana je i „tihom sobom“ za hipersenzibilne Ljiljane kojima zvučni podražaji smetaju. U vrijeme susreta u dvorani, fra Ivan je na raspolaganju roditeljima, skrbnicima i Ljiljanima za molitvu i sakramente ispovijed i/ili bolesničkoga pomazanja, a Volonteri stručnjaci po struci za pitanja, dvojbe i savjete. Za vrijeme cijeloga susreta trajno je izloženo Presveto za roditelje i skrbnike kojima je to, u redovitim okolnostima liturgije i pobožnosti u župnim zajednicama, luksuz. Susret završavamo krunicom u 18.30 te svetom misom u Bazilici s narodom u 19.00 sati što doprinosi inkluziji Ljiljana u župnu zajednicu.

Planovi za budućnost

Naši planovi za budućnost nisu skromni. Uviđamo nedovoljno povjerenje roditelja i skrbnika prema Crkvi. Uviđamo i njihovo nedovoljno uviđanje potrebe za duhovnom hranom koju Ljiljani itekako imaju. Cilj naših susreta nije nikoga ozdraviti, osim ako to dobri Bog u nekom trenutku ne odluči – u to se nećemo miješati. Zašto nepovjerenje? Pa sigurno nije bez razloga. Bilo da se radi o utjecaju mainstream medija ili osobnoj ranjenosti. Trebat će Kristova ruka milosrđa, ali i vrijeme da rane zacijele i da se povjerenje vrati. Želja nam je ubuduće susrete organizirati na sljedeći način: nakon zajedničke molitve u Bazilici razdvojiti (gdje je to moguće) Ljiljane od roditelja kako bi roditelji dobili adekvatnu duhovnu skrb, ali i edukaciju s određenih polja, jer stručnjake – volontere za to sve itekako imamo. Zatim Ljiljane razdvojiti na dvije skupine: s intelektualnim i isključivo tjelesnim teškoćama/invaliditetom. Nije isto raditi s jednima i drugima. Ponavljam, za sve nam to treba vremena (da još bolje upoznamo naše Ljiljane), povjerenja (da se odazovu i oni koji se još uvijek nećkaju) i prostora (kako bismo mogli primijeniti sve što smo naumili). Do ljeta bismo poveli svoje Ljiljane na hodočašće našem svetom Antunu u Padovu, a za to se financiramo isključivo donacijama dobrih ljudi.

I na kraju

Za pokretanje rada s Ljiljanima bilo koje dijagnoze najvažnije je srce! Sa srcem dođe i dobra volja, dođu i dobri ljudi…sve dođe! Zato je jedino što na kraju mogu dodati svojim kolegama rektorima svetišta, župnicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama uopće: zgrade, mandati i titule prolaze, ljudi i ono što ulažemo u njih – ostaje. Budimo dovoljno odvažni, hrabri i pomažimo koliko možemo. U našim je rukama i po mandatu Crkve i po vlasti upravljanja koja nam je povjerena, na što ćemo staviti naglasak. Ili, jednostavnije, riječima jednostavnoga sv. Franje: „Braćo, dok imamo vremena – činimo dobro!“