Hodočašća
Hodočašće (starosl. hod’č’stvo), pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta iz religioznih razloga. Kao religiozni čin, hodočašće gotovo uvijek ima obilježje zasluge u osobnom spasenju. Javlja se u različitim religijama (hinduizam, islam i dr.). U kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do cilja u mjestu hodočašća. Motivi su molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu, te duhovna okrjepa i obnova, a ciljevi su svetišta svetaca, Marije i mjesta čudesnih pojava. Najstariji zapisi o hodočašćima u Hrvatskoj postoje iz IX. st. o putu u Jeruzalem i o uglednim hrvatskim hodočasnicima u Čedadskom evanđelistaru. Postoje različita svjedočanstva o zavjetnim darovima (ex voto) Hrvata u stranim svetištima (Rim, Santiago de Campostela, Loreto, Assisi, Padova i dr.) ili domaćima (Trsat, Zadar, Ludbreg, Marija Bistrica i dr.). Postojale su i bratovštine za prijam i ispraćaj ili organizaciju hodočašća, npr. u Rimu, Jeruzalemu, Santiagu i dr. U novije doba postoji u Hrvatskoj stotinjak hodočasničkih mjesta, većinom Marijinih svetišta, a od stranih svetišta najposjećenija su Lourdes, Fatima, Mariazell, Rim i Jeruzalem.
Zašto hodočastiti?
U vezi s hodočašćima nameću se razna pitanja: Zašto su neka mjesta sveta, a druga nisu? Može li se Boga bolje susresti i doživjeti ovdje, a manje ili nikako ondje? Jesu li neka mjesta povlaštena u Božjim očima, a druga zaboravljena? Je li Bog na nekome mjestu prisutniji nego na drugom? Mi vjerujemo da je Bog uvijek i svuda prisutan. Nema mjesta, vremena ili osobe koji bi bili od Boga zaboravljeni i napušteni. Ipak, na neka se posebna mjesta slijevaju rijeke vjernika u potrazi za svetim. Što ta mjesta čini posebnim i zbog čega su baš ta mjesta posebna? Možemo li na tim posebnim mjestima doći u dodir s Bogom bolje negoli drugdje?
Hodočašća i putovanja na sveta mjesta bila su od davnine razlogom mnogih prijepora i rasprava. Gledano teološki, crkve i prostori u kojima se čuvaju svetačke relikvija nisu uzvišenija mjesta Božje prisutnosti. Već je sv. Grgur iz Nise u svojoj Drugoj poslanici govorio da „promjena mjesta ne čini čovjeka bližim Bogu“ i da „oltari mog rodnog mjesta nisu manje sveti od onih u Jeruzalemu. Jer koju prednost za sebe osvaja onaj koji odlazi na sveta i slavna mjesta? On ne shvaća da je njegov Gospodin živ, u tijelu, ovdje i sada, nego misli da je otišao od nas (koji nismo tamo); ili misli da je Duh Sveti u punini prisutan samo u Jeruzalemu i da ne može putovati toliko daleko koliko mi možemo.“ Zbog toga i hodočašća na kojima očekujemo poseban susret s Bogom izgledaju kao besmislen napor jer ga možemo susresti i doživjeti u svojoj crkvi koju svaki dan ili svake nedjelje pohađamo.
Zbog čega su neka mjesta i prostori sveti?
Zemljovidi kršćanskog svijeta označeni su točkama posebnih mjesta na koja dolaze vjernici u potrazi susreta sa svetim. To su mjesta u kojima je susret s Bogom utkan u povijest njihova postojanja. No, mjesta na koja vjernici hodočaste nisu samo važna zbog povijesti i tradicije. Jer kršćanstvo nije religija spasenja koje se dogodilo u povijesti, nego religija spasenja povijesti. Spasenje je povezano s događajima i riječima izrečenim na određenim mjestima gdje je Bog govorio i sebe priopćio. Zbog toga su konkretna mjesta na kojima se dogodilo Božje (samo)objavljivanje u konkretnom vremenu važna za vjernike jer nam upravo ta mjesta omogućuju bolje razumijevanje onoga što je Bog kanio o sebi priopćiti baš na tom mjestu. Mjesta objave omogućuju nam ući u Božji jezik, gramatiku njegova djelovanja. Mjesta nam daju okus dubine Božjih riječi ili njegove šutnje. Kamenje i cigle, voda i tlo, ta(j) materija svetih mjesta, svjedoci su izvornog iskustva objave Božje sve dok postoje i traju. Zato kršćanstvo nije religija spasenja koje dolazi iz mjesta, nego religija koja vjeruje u Božje spasenje koje se događa kroz mjesta i prostor.
Susret s nastanjenim Bogom
Hodočašće je putovanje na mjesta u kojima se dogodio susret ljudskog i božanskog. To je putovanje na mjesta u kojima je svetost (bila) očita i doživljiva. Na njima su se kršćani nadahnjivali i ohrabrivali za svoj vjernički život. Hodočašće je putovanje u mjesta života i boravka svetaca. Hodočašćem vjernik dolazi na korijene vlastite vjere. Zbog toga je hodočašće čin ukorjenjivanja u mjesto na kojem je i u kojem je Bog govorio. Ukorjenjivanje u vjeru vjernika o kojoj svojim postojanjem i svojom materijom svjedoči sveto mjesto. Ono je čin ukorjenjivanja u baštinu vjere koja je nama u materiji tla i mjesta predana na čuvanje.
Hodočašće nije obično putovanje i odlazak u neko sveto mjesto. Cjelinu hodočašća čine sva djela poduzeta u svrhu ostvarenja putovanja: od pripreme, samog čina hoda i putovanja, boravka na svetom mjestu, pa do povratka i pripovijedanja o putovanju. Sve je to dio ispovijesti vjere koja se događala tijekom hoda kroz vrijeme i prostor. Ova značajna oznaka hodočašća puna je simbolike i biblijskih odjeka počevši od odlaska Abrahama iz svojeg rodnog kraja i putovanja u Obećanu zemlju, putovanja Božjeg naroda iz ropstva u slobodu vlastite zemlje, pa sve do završetka kršćanskog putovanja u nebeskoj domovini, novom Jeruzalemu. Hodočašće je podsjećanje da je čitav život put prema susretu s Bogom koji se ljudima objavljuje kroz prostor i u prostoru.
(Pred)okus konačnog susreta
Svi biblijski primjeri hoda i putovanja označeni su završnim susretom s Bogom na konkretnom mjestu i u konkretnom prostoru, u zemlji koju im je dao. Stizanje i dolazak na mjesto hodočašća i doživljaj Božje blizine doživljavamo kao predokus zajedništva s Bogom koje nas očekuje na kraju životnog hoda. Hodočašće je ispovijest vjere u konačni dolazak k Bogu i susret s njime u Kristu. Ipak, valja nam se sjetiti da je Bog već došao u naš prostor i postao dio našeg mjesta života. Hodočašća nam pružaju priliku sjetiti se smještenog, nastanjenog i prisutnog Boga već ovdje na zemlji. Dok polazimo na hodočašće i krećemo na put, poduzimamo napore da stignemo do svetog mjesta i doživimo Božju prisutnost valja nam se sjetiti da je Bog već poduzeo putovanje prema nama i utjelovio se u naše vrijeme i prostor. Stoga nam naš odlazak na hodočašće može biti povlašteno vrijeme razmišljanja koliko smo daleko od Boga koji je već tu među nama.
Detaljan raspored hodočašća možete potražiti u direktoriju niže (crvena podloga).
Naša Župa redovito hodočasti u Svetu Zemlju (licencirani vodič: fra Tomislav Glavnik), Padovu (mjesečno), Mariju Bistricu (druga subota u rujnu), Međugorje (listopad), Vukovar (studeni), Karlovac i druga manja mjesta (ožujak), Trsat (travanj) te na druge velike destinacije. Planirana su hodočašća u Lourdes i Fatimu, Putevima sv. Pavla (Turska i dr.), Poljska i Veliko Antunovo hodočašće (Zagreb-Lisabon-Coimbra-Jug Francuske-Padova).
Za sva hodočašća prijaviti se možete isključivo u župnom uredu putem maila ili telefona.
Hodočašće u Padovu
Termini hodočašća:
22.2.2025.
22.3.2025.
12.4.2025.
31.5.2025.
21.6.2025.
27.9.2025.
25.10.2025.
Sveti Leopold Mandić, Sveta Justina, Bazilika svetog Antuna, Arcella, Camposampiero.
Hodočastite u našu baziliku
Želite hodočastiti u našu baziliku? Slobodno nam se javite pa ćemo organizirati nešto.
