Kroz 83 godine postojanja Svetišta sv. Antuna na Svetoduškom brežuljku ovo zdanje svjedok je svakodnevnih molitava, zahvala, suza bolesnih i žalosnih, ali i radosti krštenja, svetih pričesti, vjenčanja, zavjetovanja i ređenja. Crkva sv. Antuna postala je duhovni dom Svečevih štovatelja Grada Zagreba.
Zahvalni smo Bogu i njegovu ugodniku sv. Antunu Padovanskom na ostvarenju freske u prezbiteriju naše crkve, ali i za uređenje korskih sjedala i postavljanje kamene obloge. Uređenje prezbiterija uključuje: pripravu zidne plohe, saniranje kapilarne vlage i izvođenje termo i hidroizolacije, izradu freske, izradu natpisa u mozaiku, novo osvjetljenje, obnovu korskih sjedala i oblaganje prezbiterija kamenom travertinom. Sveukupni trošak iznosi 370.000 kn.
» Obljetnica posvete crkve i blagoslov freske
Prije više od osam desetljeća započela je gradnja crkve, a u povodu proslave 700. obljetnice smrti sv. Antuna. Arhitekt crkve dr. Juraj Denzler zamislio je crkvu sv. Antuna kao odraz nacionalnoga hrvatskog bića. Grubi kamen vanjštine označava stoljećima prirođenu čvrstoću i žilavost u raznim životnim teškoćama. Unutrašnjost crkve je jasna i jednostavna, mirna i meditativna, oslobođena svega suvišnoga, usredotočena na bitno: na Krista prisutnog u euharistiji i oltaru.
Dana 1. siječnja 1932. godine zagrebački nadbiskup Antun Bauer utemeljio je našu župu, a dvije godine kasnije blagoslovio novosagrađenu crkvu. Prvu svetu misu u crkvi slavio je 8. prosinca 1934. godine blaženi Alojzije Stepinac, nadbiskup-koadjutor.
Kroz naredne godine cjelokupni liturgijski prostor dobivao je svoju ljepotu. Hram Gospodnji se na Svetoduškom brijegu strpljivo uređivao. Najopsežnija uređenja bila su 1943. godine, po projektu arhitekta Vladimira Potočnjaka, te 1984. godine, po projektu arhitekta Bernarda Bernardija. Od tada je zidna ploha prezbiterija očekivala svoje konačno dovršenje.
Nakon provedenog natječaja u svibnju 2017. godine odabrano je rješenje akademskog slikara Tihomira Lončara iz Zagreba.
U projektnom zadatku, što ga je postavio dr. fra Josip Blažević, provincijalni ministar, između ostaloga je stajalo:
„Naša sreća u ovom i budućem životu ovisi o ispunjenju volje Božje koju trebamo prepoznati, svatko za sebe, u olujama svagdašnjega života. Na području naše župe dvije su bolnice, domovi za starije, škole i vrtići, ali i brojne kuće i stanovi. Nije malo kršćana koji, idući u bolnicu ili iz bolnice, navrate u crkvu i postavljaju si egzistencijalna pitanja u susretu s neželjenom dijagnozom. Kroz bolest također Bog progovara… Traženju volje Božje u životu sv. Antuna posvećeno je puno vremena. Od ulaska u red augustinaca, do odlaska među Saracene, i oluje koja ga izbacuje na Siciliji, mjestu koje nije imao u planu, nije želio.Središnja slika neka bude monumentalna, oluja koja je bacila Antunovu lađu. Odbačen na drugo mjesto Antun se poslušan uputio drugim putem, Božjim putem i postao velik u očima Božjim. Oluja je bila tek stepenica u Antunovu životu iz koje je izišao nošen Duhom Svetim, propovijedajući Evanđelje Isusa Krista i upućujući na Boga Oca i vječni život. Poruka: I nama Bog progovara kroz oluje života, mladenačke oluje, bolesti, neuspjehe, usmjerava nas na put na kojemu nas želi.“