19. lipnja
Toliko toga je stalo u jedan dan, nedjelju 19. lipnja 2022., da je lakše objavu nasloviti po datumu, nego po temi.
Najsvečaniji dio dana bilo je krštenje devetoga djeteta u obitelji Abramović u župi sv. Maksimilijana Kolbea na zagrebačkom Bijeniku. Mihaela je krstio pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski.
Biskup je u svojoj homiliji istaknuo važnost pouzdanja u Gospodina, te roditeljima Maji i Dinku zahvalio na svjedočanstvu vjere.
Župljani su dan krštenja slavili kao dan života u župnoj zajednici i pripremili zajednički ručak za sve okupljene.
Na svetim misama u 9.00 (Bijenik) i 10.30 (Sveti Duh) fra Roko Bedalov predslavio je svetu misu zahvalnicu za četiri godine služenja u Zagrebu. Na kraju svetih misa pozdravne govore izrekli su pastoralni vijećnici obiju Župa: gospodin Pavao Čondić (Bijenik) i gospođa Jadranka Travaš (Sveti Duh), a fra Roko je na poklon dobio korisne i prigodne darove koje su uručili: gospodin Nikola Bagarić, gospodin Werner Ilić, te u ime dječjeg zbora “Antunovi slavuji” s. Ivanka Darojković i obitelj Jović. Pozdravni govor izrekao je i župni vikar fra Ivan M. Lotar. U 15.00 sati uslijedila je Vanjska proslava Antunova kod mikulićkog dvorca. Nogomet, košarka, druženje, roštilj i tambura obilježili su nedjeljno poslijepodne, a svima koji su doprinijeli organizaciji ovoga dana od srca zahvaljujemo!
U nastavku donosimo fra Ivanov pozdravni govor upućen fra Roku:
“Dragi i poštovani župniče, fra Roko, dragi moj veliki brate!
Neizmjerno je teško i zahtjevno sažeti sve osjećaje i misli koje se roje glavom tvoga kapelana, župnog vikara, nasljednika, ali, vjerujem – iznad svega – prijatelja i subrata u svećeništvu i redovništvu kao i ovoga vjerničkoga skupa ovdje.
Pet godina zajedničkoga života i više je nego dovoljno da nekoga upoznamo. Od moga dolaska u župu Sv. Josipa Radnika u sisačko Galdovo, preko zajedničkoga dolaska u ovo veličanstveno svetište koje nas je obojicu dočekalo kao bijelo platno spremno za mnoštvo ideja i realizacija kojima ćemo ga oslikati – i jesmo – u protekle četiri godine. Nismo znali što nas sve čeka, nismo se previše niti poznavali, ali smo jedan drugoga primili širom otvorenih ruku i prihvatili takvima kakvi jesmo. I bili dovoljno odvažni, da ne kažem ludi – da većinu toga sprovedemo u djelo!
Na mene je pao nezahvalan zadatak da ti izrečem javnu zahvalnost na svemu što si u proteklom četverogodištvu poklonio ovome mjestu: župi, svetištu, gradskom zapadu i Zagrebu. Nezahvalan jer je pretenciozno očekivati da je tako nešto moguće u tek nekoliko rečenica.
Vjerujem kako ćemo se svi usuglasiti da je tvoja blagost i dobrota obilježila protekli mandat. Na svakom koraku susretao si se s mnoštvom aktivnih vjernika, nevjernika, udaljenih vjernika i neprijatelja Crkve. Prisutni župnik, župnik među ljudima, župnik u narodu, župnik koji čovjeka stavlja na prvo mjesto, neustrašivi župnik, kreativni župnik – mnoštvo atributa bih mogao naslagati pokraj tvoje dosadašnje službe koji mi mogu biti poticaj za nasljedovanje. Nikada distanciran, nikada hladan, nikada nezainteresiran. Ni mlakost nije nikada bila tvoja osobina: znao si biti blag, ali i nedvosmisleno naviještati Krista raspetoga, umrla i uskrsla!
Još jedna važna, prevažna osobina koju bih rado istaknuo je sposobnost za suradnju, odnosno inkluzija: suradnja sa svima koji su ti pokucali na vrata širom otvorenoga župnog ureda, samostana, sakristije… Suradnja sa svojom braćom; u prvom dijelu četverogodišta sa mnom, a potom i s fra Filipom i drugom braćom koja su ti bila povjerena i s kojima služba svetoduškoga župnika zahtijeva suradnju.
Osjetljivost i empatija, posebno prema starijima, bolesnima, ali i siromašnima – za koje ti nije bio problem odvojiti i po cijeli dan – nešto je po čemu će te ova Župa itekako pamtiti.
U mnogo situacija ti nije bilo lako iz mnoštva razloga. Nije bila rijetkost da se i sam Nečastivi posluži ljudima, kojima to nikako ne bi smio, kako bi omeo navještaj evanđelja, svjedočanstvo vjere, katehizaciju, sakramentalizaciju i evangelizaciju… Nikad se time nisi dao smesti, nikada razljutiti, nikada ti to nije moglo ovi dan pokvarit’…
U mnogočemu nisi bio tipičan, ali to je odigralo upravo ključnu ulogu u tvome izvrsnome snalaženju u vremenu pandemije i potresa; možda se u čemu i nisi uklapao u okvire ovdje unaprijed isklesane, ali da jesi, danas ne bismo imali sve što imamo.
Mogao bih još nabarajati, ali neću. Neću jer se bojim da ćeš me zaustaviti. Ne volim da me se prekida, ali ti s tim ne bi imao problem: ne bi imao problem zaustaviti nekoga tko te hvali jer ti ništa ne radiš zbog samohvale.
Tvoja otvorenost i širina nikada nisu uzrokovale taštinu, nego jednu prekrasnu samozatajnost – koja je još jedna u nizu crta tvoje osobnosti…
Dragi Roki, fra Roko, veliki brate, župniče!
Ne ostavljaš mi nimalo jednostavan zadatak. Vjerujem kako sam zaista mogao mnogo naučiti od tebe u proteklih pet godina, a najviše sam usvojio neustrašivost! Ući u tvoje cipele, na prvu se može činiti lakim, ali to uopće nije jednostavno.
Ono što ti mogu obećati jest da ćeš nas često viđati kod sv. Frane na obali, iako sam Slavonac, Dalmacija mi je u oku i srcu – a znam da je i mnogima ovdje. Domaćin kakav jesi – siguran sam da ćeš nas primiti širom otvorenih ruku, kako to uvijek i činiš!
Na Sveti Duh si uvijek dobrodošao, a ti sad lipo odi bacit’ mriže i lovi! Dalmacija te triba; sunce, more, riva; djeca, mladi, obitelji, starci, bolesni…
Falit’ ćeš nam, ali sam siguran da će nas Božja Providnost negdje opet povezati!
Sritan ti put i mirno more, dragi naš fra Roko!
Neka te prati Božji blagoslov, zaštita Bezgrešne i zagovor svetoga Antuna, a sveti Frane na obali dočekao te širom otvorenih ruku!”
U ponedjeljak, 20. lipnja u 10.45 upravljanje Župama preuzeo je novi župnik, fra Ivan M. Lotar kojega će u svečanom liturgijskom slavlju u nedjelju na svetim misama u 9.00 (Bijenik) i 10.30 (Sveti Duh) u službu uvesti mons. Ivan Šaško.
