Učimo od „pećinskog čovjeka“
Druga nedjelja došašća donosi pred nas lik Ivana Krstitelja, koji je bio Božji glasnik i preteča Isusov. Ivan je bio „poseban“ čovjek. Živio je u pustinji, odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova, hranio se skakavcima i divljim medom. Što takav „pećinski čovjek“ može poručiti modernom čovjeku?
Ivan nas uči da je krštenje važan i neponovljiv događaj u našem životu, koji označava naš ulazak u zajedništvu s Bogom i Crkvom. Krštenjem smo postali djeca Božja, članovi tijela Kristova, hramovi Duha Svetoga. Dobili smo novi život i snagu Duha Svetoga, koji nas vodi, tješi, poučava i osnažuje. No, krštenje nije samo jednokratni čin, nego je i trajni zadatak. Trebamo svakodnevno živjeti svoje krštenje, tj. svoj odnos s Bogom i Crkvom. Potrebno se svakodnevno obnavljati u Duhu Svetom, koji je pečat našeg krštenja i stanar našeg bića. Svaki dan trebamo umirati grijehu, posvećivati se te svjedočiti Krista u svijetu.
Ivan nas uči da je obraćenje stalni proces u našem kršćanskom životu. Ne smijemo se zadovoljiti samo time što smo kršteni, nego svakog dana trebamo biti vjerni Bogu i njegovoj volji. Od nas se traži redovito ispitivanje vlastite savjesti i priznavanje grijeha te traženje Božjeg oproštenja i milosrđa. U tome nam pomaže sakrament pomirenja, koji je izvor milosti i mira. U tom sakramentu mi susrećemo Isusa Krista, koji nam udjeljuje oproštenje grijeha i iscjeljenje naših rana. Kroz taj sakrament vraćamo se u zajedništvo s Bogom i Crkvom te dobivamo snagu da se odupremo zlu i da činimo dobro.
Ivan nas uči da je poniznost vrlina koja nas čini sličnima Kristu. Bio je svjestan svoje ograničenosti i dostojanstva. On je znao da je samo glasnik, a ne poruka, samo preteča, a ne cilj. Znao je da je samo sluga, a ne gospodar, samo svjedok, a ne svjetlo. On je znao da je samo prijatelj, a ne zaručnik, samo čovjek, a ne Bog. Zato je uvijek upućivao ljude na Isusa, koji je jedini Spasitelj i Otkupitelj. Ivan nam je primjer kako biti ponizan pred Bogom i ljudima. Moramo biti svjesni kako smo ovisni o Bogu i njegovoj milosti. Trebamo mu zahvaljivati na svim darovima koje nam je dao te služiti njemu i njegovom kraljevstvu. Jer sve što imamo je njegov dar nama te se nemamo čime uznositi.
Ivan nas uči da je važno biti hrabar i vjeran u svjedočenju vjere. Ivan je imao hrabrosti kritizirati kralja Heroda, koji je živio u preljubu i nepravdi. Ivan je imao hrabrosti pozivati ljude na obraćenje i pokajanje, čak i kad je to značilo nepopularnost i odbacivanje. Ivan je imao hrabrosti dati svoj život za Božju stvar, čak i kad je to značilo mučeništvo i smrt. Naučimo od Ivana biti hrabri i vjerni u svjedočenju vjere.
Moramo se usuditi govoriti istinu i svjedočiti vjeru, čak i kad je to teško i riskantno. Moramo osuditi zlo i nepravdu, čak i kad je to nepoželjno i opasno. Moramo se odvažiti pozivati ljude na obraćenje i pokajanje, čak i kad je to neugodno i nezahvalno. Budimo hrabri dati čitav svoj život za Božju stvar, jer umrijeti za Boga na ovom svijetu jest rođenje za vječni život.
Neka nam ovo došašće bude vrijeme milosti i blagoslova. Neka nam Ivan Krstitelj bude uzor i poticaj da se pripremimo za susret s Isusom, koji dolazi da nas spasi i da nam daruje svoj mir.
fra Filip Pušić
Fotografija: Jeremy Bishop on Unsplash