“Za svjetlo ili za tamu”
Četvrta korizmena nedjelja potiče nas da razmislimo o riječima koje je Isus Krist izrekao Nikodemu. One nas pozivaju na dublje razumijevanje Božje ljubavi prema svijetu.
Evanđelje govori o tome kako je Bog poslao svoga Sina na svijet ne da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Ove riječi nas podsjećaju na veličinu Božje ljubavi koju ima prema svakome čovjeku. Ovaj podsjetnik je posebno važan za nas tijekom korizmenog razdoblja jer je korizma vrijeme kada smo pozvani na pokoru, post i molitvu, ali smo prije svega pozvani na dublje razumijevanje Božje ljubavi koju ima prema nama.
Kada razmišljamo o ovom evanđelju, možemo se zapitati: što zapravo znači vjerovati u Isusa i kako ta naša vjera u njega utječe na naš život i spasenje? Što znači živjeti u svjetlosti i kako možemo živjeti u njoj, a ne u tami? Vjerovati u Isusa znači prihvatiti njegovu poruku ljubavi i spasenja. To znači živjeti na način koji odražava tu ljubav. Živjeti u svjetlosti znači živjeti u istini. To znači priznati naše grijehe, tražiti oprost i živjeti na način koji pokazuje i konkretizira Božju ljubav. Znajući odgovore na prethodna pitanja, na svakome od nas ostaje odluka hoćemo li ili nećemo vjerovati Isusu i živjeti u svjetlosti. Svatko treba zauzeti svoj stav u odnosu prema Kristu – nemoguće je ostati neutralan. Ili se u Isusu prepoznaje svijetlo, istinu, pravi život i tako prima spasenje, ili se odbacuje Krista preferirajući tmine i smrt. Nema ništa između. Ili da ili ne. Tako je zapravo svatko sebi jedini sudac!
Kao što je Isus rekao Nikodemu, oni koji čine zlo mrze svjetlost i ne dolaze k svjetlosti da se ne razotkriju njihova djela. Ali oni koji čine istinu dolaze k svjetlosti da bude bjelodano da su njihova djela u Bogu učinjena. Ove Kristove riječi su ponovno vraćanje u realnost, buđenje iz sna u kojem se često znamo zateći. Vidjeti što radimo, ili se skrivamo ili hrabro istupamo, prvi je korak prema promjeni i prema slabljenju/jačanju naših temeljnih stavova, uvjerenja i vjere u Krista.
Nije lako promijeniti loše navike, odreći se grijeha, vlastitih neurednih želja, okrenuti lice od tame prema svjetlosti. Nije lako ostati postojan, ustrajan i nepokolebljiv u vjeri, živjeti po Dekalogu, ostati iskren i vjeran Bogu. Teško je priznati svoje grijehe i tražiti oprost. Teško je promijeniti svoje ponašanje i živjeti na način koji odražava Božju ljubav. Ali, bez obzira na težinu, Isus nas uvjerava da je to put do vječnog života. On nas uvjerava da, iako možemo naići na poteškoće i izazove na životnom putu, nismo sami. Bog je s nama. On nas ljubi i darovao nam je spasenje te je njegova želja da ga i prihvatimo.
Dok nastavljamo svoje korizmeno putovanje, pozvani smo da odvratimo lice od tame i okrenemo ga prema svjetlosti. Pozvani smo da živimo u istini i ljubavi. Obratimo se Bogu, koji je bogat milosrđem i ljubavlju, da postanemo i mi spašeni u vremenu u kojem živimo. Molimo ga da nam pomogne na našem životnom putu prema vječnosti i da nas očuva od propasti.
fra Filip Pušić