Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Fra Zlatko Vlahek održao predavanje na temu „Časoslov – molitva Crkve“

U ponedjeljak 20. svibnja 2024. u bazilici svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu predavanje na temu „Časoslov – molitva Crkve“ održao je doktor liturgike i tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek i to u sklopu trajne formacije lektora i izvanrednih služitelja euharistije, ali je bilo otvoreno i za javnost.

Fra Zlatko je naglasio kako je časoslov molitva Crkve jer je dio njezine tradicije. Smisao i vrijednost molitve časoslova, Crkva pronalazi u Evanđelju kada Krist govori kako „treba svagda moliti i nikada ne posustati.“ Prema dogmatskoj konstituciji „Sacrosanctum concilium” časoslov među svim liturgijskim činima ima to svojstvo da se po njemu posvećuju tijek dana i noći. Predavač je naglasio kako je molitva časoslova svoj „uzor“ pronašla u židovskoj molitvi u Isusovo vrijeme. Obraćeni kršćani nastavljaju molitve utemeljene u židovskoj molitvenoj praksi. Evanđelja nam govore kako je Isus često i noći provodio u molitvi te je ideal apostolske zajednice postala neprestana molitva. S obzirom da je časoslov molitva koja posvećuje određeni čas dana, ti su se časovi temeljili na određenim događajima iz života Isusa i apostola. U širenju časoslova veliku su ulogu imali askete i monasi, posebno benediktinci, a kasnije franjevci i dominikanci. Bogoslužje časova je molitva cijele Crkve i cijela je kršćanska zajednica pozvana moliti. Fra Zlatko je istaknuo smisao Bogoslužja časova u životu Crkve: ono na najsavršeniji način potvrđuje Crkvu kao zajednicu koja moli, ono je čin Krista svećenika, snaga koja povezuje Crkvu, samoostvarenje čovjeka i posvećenje svega stvorenog. Liturgija časova se sastoji od jutarnje molitve, službe čitanja, srednjeg časa (trećeg, šestog i devetog časa) i večernje molitve i povečerja. Ostali dijelovi koje sadrži bogoslužje časova su biblijski hvalospjevi, himni, otpjevi, antifone, čitanja, molbenice, molitva Očenaša i svećenikova završna molitva.

„Bogoslužje časova nas obvezuje nadići svoje osobne ukuse. To je molitva sveopće, katoličke Crkve i onda kad se moli pojedinačno i u tome leži njezina snaga. Osnovni je stav onoga koji slavi Bogoslužje časova taj da želi postati jedno srce i jedna duša sa svim moliteljima i svekolikom Crkvom te da nastoji usvojiti duhovnu poruku koju nam Crkva svakodnevno šalje. Budući da je euharistija najodličniji način zahvaljivanja za sva Božja dobročinstva, onda je bogoslužje časova kao ¸produžena ruka’ euharistijskoga slavlja, dakle molitva produžena na čitav dan.”, zaključio je fra Zlatko.

Nakon fra Zlatkovog predavanja okupljeni su imali priliku postaviti pitanja.