Proslavljena deseta obljetnica prezbiterskoga ređenja fra Vladimira Vidovića

U subotu i nedjelju (1. i 2. lipnja) proslavili smo desetu obljetnicu prezbiterskoga ređenja fra Vladimira Vidovića. Prvi dan slavlja (subota) održan je u hodočasničkom, padovanskom ruhu. Četiri autobusa hodočasnika posjetilo je sveta mjesta Padove i slavilo svetu misu za glavnim oltarom padovanske Bazilike. Tom prilikom fra Vladi je, u ime generacija hodočasnika, čestitku uputila gospođa Tanja Maleš, a u ime fra Vladine obitelji, njegova sestra Ivana Grabar.

Drugoga dana (u nedjelju, na svetoj misi u podne – koju inače fra Vladimir predslavi), župnik i rektor Bazilike fra Ivan M. Lotar uputio je riječi čestitke u ime župne zajednice. Svetoj misi je nazočio, u ime zajednice, i gvardijan zagrebačkoga samostana Svetoga Duha, fra Josip Petonjić. Rektorovu čestitku prenosimo u cijelosti.

Dragi i poštovani fra Vladimire,
Iznimno sam radostan što ti upućujem ovu čestitku povodom desete obljetnice tvoga svećeničkoga ređenja koje smo proslavili 31. svibnja 2014. godine u tebi dragim i milim Slakovcima, u župi sv. Ane, po rukama nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. Đure Hranića.
Tijekom proteklih deset godina tvoga života vršio si različite službe i boravio u nekoliko samostana: Vinkovci, Pula, Kanada, Sisak i Zagreb. U svakom od tih mjesta, kako svjedoče i braća, a napose župljani – ostavio si neizbrisiv trag uslužnosti, radosti i franjevačke malenosti.
Osim mijenjanja lokacije, štošta se promijenilo u tvome životu u jednom desetljeću. Bilo je tu prelijepih i radosnih trenutaka, bilo je tu prijelomnih trenutaka, a bilo je i žalosnih i teških, zahtjevnih trenutaka, kao i u svakom svećeničkom i – na kraju krajeva – ljudskome životu. U svim tim trenucima, a upravo trenuci čine život, Bog, tvoj nebeski Otac, uvijek je bio uz tebe s ispruženom rukom i jakom mišicom; prisutan i spreman pomoći ti, zaštititi te i pokazati ti koliko te ljubi.
Tijekom ovih deset godina, napustile su nas tebi dvije vrlo važne osobe: tvoja baka Anica i tvoj otac Ante. Baka kao vjerski i duhovni oslonac tvoje obitelji ostaje vjerna zagovornica na nebu u svim trenucima tvoga života, a tata Ante – kako smo ga svi zvali – napose posljednjih godina svoga života – provodeći vrijeme s fratrima u samostanu, skoro pa je zaslužio i redovničke zavjete svojom susretljivošću, humorom i marljivošću.
Uzrok sklada tvoje zemaljske obitelji vidim u požrtvovnosti i iskrenoj pobožnosti tvoje majke Smilje koja je ostvarila svoj najveći san: djeca su joj ljudi koje je, zajedno sa suprugom, izvela na pravi put – Kristov put; put evanđelja.
I, premda ste ti i tvoje tri sestre, Ana Marija, Ivana i Antonela, nevjerojatno različiti, ljubav i poštovanje koje dijelite međusobno, nadvladavaju sve razlike i ujedinjuju vas u dobru i u izazovnim trenucima svakodnevice. Svećenik je blagoslovljen ako ima nećake koje doživljava kao vlastitu djecu i ako s njima ima autentičan odnos. Tvoji nećaci i nećakinje u tebi vide uzor i primjer, a nadasve podršku i oslonac.
Dragi fra Vlado, nemoguće je u jednoj čestitci sažeti deset godina života. No ono što je moguće sažeti jest zahvalnost na daru tebe, tvoga života i tvoga poziva našoj župnoj zajednici. Službe koje vršiš obično ne nabrajamo jer to uvijek potraje; ni sada neću napraviti iznimku. Tvoja ljubav prema čovjeku očituje se u svim sferama tvoga djelovanja: bilo da s fra Vilčekom radiš u Pučkoj kuhinji s najugroženijima među nama, bilo da sjediš pod svjetlima reflektora pred okom kamere: čovjek kojega je Krist neprocjenjivo platio, tebi je na prvome mjestu.
Tako neka i ostane. Budi svjetionik svim izgubljenima, Kristov putokaz na svim raskrižjima!
U ime župnih vikara, obiju naših Župa i osobno: čestitam ti na desetljeću ustrajnosti s ljubavlju. Neka ih bude još puno! Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši!
Primi ovaj mali znak pažnje koji nas podsjeća na tebe: znaš ujediniti različitosti oko Isusa, a gdje se pojaviš tu zavlada radost. Ove boje neka te podsjećaju na različita liturgijska vremena: jer za svaki dan života crpimo iz liturgije: tog otajstvenog susreta Boga i čovjeka. Mala vjetrenjačica neka te podsjeti na svu podršku dragih ljudi koju imaš kao „vjetar u leđa“, a cvijeće na ljepotu koja je često skrivena na neobičnim mjestima i u neočekivanom daru susreta i prepoznavanja. Neka te Duh Sveti uvijek nadahnjuje, vodi, hrabri i tješi kao i do sada!
Pjesma koju ćeš sada čuti neka te uvijek vrati na početke i podsjeti na prvu i najvažniju ljubav: onu prema Isusu. Sve druge ljubavi neka budu u njemu ukorijenjene i tada će opstati!
Ad multos annos i Bog te blagoslovio!

Izvor: Bazilika

Foto: Studio Vesna