Rasvijetljeni identitet

Treća korizmena nedjelja očiti je znak da se nalazimo na polovici korizme i pred nas stavlja pitanje: što smo do sada učinili? Ovo sveto vrijeme započeli smo na Pepelnicu, slušajući riječi: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“ Jesmo li i vjerujemo li?
Prvo čitanje pred nas stavlja jednu od najvažnijih slika Staroga zavjeta i Biblije uopće: Božju objavu Mojsiju u obliku gorućega grma. Bog upravljanjem prirodnim zakonima (točnije, nadvladavajući postojeće prirodne zakone) privlači Mojsijevu pozornost. U tom prizoru on vidi nešto „neobično“. Ostatak događaja nam je poznat. Ipak, središnji njegov dio govori o objavi Božjega imena: „Ja Sam Koji Jesam“ ili „Ja Jesam“, ovaj naglašeni oblik prezenta nije slučajno odabran. Božje ime, „Ja Jesam“, označava Boga koji je „Bog-uvijek-tu“, „Bog-stalno-prisutan“, „Bog-koji-te-nikada-ne-ostavlja“. Nije Božji identitet jedna riječ niti rečenica. Bog je Presveta Prisutnost; naš Otac, Zaštitnik, Osloboditelj, Predvoditelj. Božje ime nam ne govori sve o Bogu, ali nam govori o Bogu dovoljno – onoliko koliko nam treba. Upoznavajući Božji identitet putem Njegova imena, naslućujemo i vlastiti.
Živimo u vremenu kada je, više nego ikada, narušeno i zamućeno pitanje identiteta. New age kultura, ali i religija pokušavaju pod svaku cijenu obrisati sve granice među kulturama, jezicima, religijama, tradicijama, spolovima, životnim dobima… ističući kako nas različitosti dijele i razdvajaju te da su različitosti uzrocima međuljudskih sukoba. Iznimno je popularno vlastiti identitet graditi na tome kako se (najčešće danas) osjećamo i, uz to, očekivati od cijeloga svijeta da se prilagodi tom posebnom načinu razmišljanja jer je mjerilo istine i stvarnosti u tome kako se netko osjeća. Ništa od ovoga, naravno, ne može biti dalje od istine. Različitosti nisu uzroci podjela, nego brisanje granica i nedovoljno međusobno poštovanje i razumijevanje. Uzrok
brisanju granica nalazim u potrebi za brisanjem mozgova: najpodobniji su oni koji ne misle svojom glavom. Beskrupuloznom i bezrezervnom unifikacijom lakše je kontrolirati mnoštvo.
Uzrok nedovoljnom poštovanju i nerazumijevanju nalazim u dubokoj osobnoj, obiteljskoj, društvenoj, nacionalnoj i/ili religijskoj ranjenosti. Dakle, nije problem u različitostima, nego u nedovoljnom poznavanju sebe i nedostatku rada na sebi.
O tome Isus govori u današnjem evanđelju: Ako se ne obratimo (ili, točnije: svakoga dana ne obraćamo uvijek iznova), propast ćemo. „Propasti“ ne podrazumijeva „gurnut ću te u propast“, nego događaj koji se zbiva kao posljedica jasnih uzroka: neobraćenja. Pokušajte se prisjetiti kada vam je noga propala kroz led ili u neku rupu: dogodilo se to neoprezom, negledanjem pred sebe. To je važan detalj. Uzročno-posljedična povezanost je ključ razumijevanja ove dinamike.
Crkva nas poziva otkrivati svoj identitet u Bogu: ja nisam u svojoj biti grešan i slab: to sam po ranjenosti. To je predivna stvar! To znači da su (naše) ljudske zloće poput ljuski koje se mogu oguliti i skinuti. Za to nam služi korizma: ona je glasan podsjetnik na činjenicu tko smo i kao stalni poziv na obraćenje, tj. ponovno vraćanje Bogu i samima sebi – dobrima. Takav u svojoj biti i jest svatko od nas. Samo nam ponekad treba podsjetnik na to: vratimo se Bogu i vratimo se (dođimo k) sebi!

fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike