Vjeruj mojoj riječi

Naš život, često pun buke i užurbanosti, lako zaboravlja da je upravo u tišini srca i duše mjesto gdje Bog prebiva. I zato nam u današnjem evanđelju Isus govori: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“
Zaustavimo se na trenutak i razmislimo – što znači ova riječ za nas, za naše svakodnevne živote? Ljubiti Isusa nije samo emotivni zanos koji osjetimo ponekad na svetoj misi, nego duboki poziv na vjernost njegovoj riječi. Čuvati riječ znači dopustiti joj da oblikuje naše misli, riječi, djela i odnose. Znači biti spreman mijenjati se, oblikovati život prema Evanđelju, a ne Evanđelje prema vlastitom životu.
Ponekad pomislimo kako je ta riječ previše zahtjevna, previše teška. Mislimo kako ne možemo pratiti taj tempo ljubavi, praštanja, strpljenja, i mira na koji nas Krist poziva. I u pravu smo kad tako mislimo – sami ne možemo. No, evo nam utjehe i obećanja: ne moramo biti sami. Isus ne daje zapovijed, a da uz nju ne pruži i snagu, i podršku, i zagrljaj koji nas podiže kada padnemo. Zato i govori dalje: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“
U tome je bit našeg hoda s Kristom – u prihvaćanju Duha Svetoga koji je darovan svakome od nas, a čija prisutnost preobražava naše slabosti u snagu, naše strahove u hrabrost, naše sumnje u sigurnost. Duh Sveti nije neka nevidljiva, daleka sila, već živi Bog koji u nama prebiva, koji nas uči ljubiti, opraštati i živjeti život koji je slobodan od tereta prošlosti i straha od budućnosti.
Isus nas poziva da vjerujemo njegovoj riječi i da mu prepustimo svoje živote. Kada govori učenicima kako odlazi, ne želi ih uznemiriti, već ih želi uvjeriti da nije kraj, nego tek početak novog odnosa, novog načina postojanja. Njegova odsutnost nije napuštanje, već obećanje još veće prisutnosti. To je poziv svakome od nas – da kroz vjeru prepoznajemo njegovu prisutnost koja nikada ne prestaje.
Možda danas prolazimo kroz teške trenutke, možda osjećamo da smo sami ili prepušteni životnim olujama. Možda nas obuzima strah ili nesigurnost zbog situacija koje ne možemo kontrolirati. No, dopustimo danas da ove riječi Kristove prodru u našu nutrinu i probude u nama povjerenje: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ Naš život nije prepušten slučaju, nismo sami i nismo napušteni. Krist, koji je uskrsnuo, trajno ostaje uz nas. U svakom našem uzdahu, u svakom našem koraku, njegova prisutnost donosi svjetlo tamo gdje je tama i mir tamo gdje je nemir.
Pozvani smo danas obnoviti svoju vjeru, otvoriti svoja srca i dopustiti Kristu da uđe dublje u naš život. Pozvani smo prihvatiti njegov mir, živjeti ga i dijeliti ga s drugima. Neka nas današnja riječ ohrabri da živimo hrabro, da ljubimo iskreno, da vjerujemo nepokolebljivo. Dopustimo Kristu da se nastani u našim srcima, dopustimo mu da djeluje kroz nas. Jer kada Bog prebiva u nama, onda ni jedan izazov, ni jedna poteškoća ne može biti veća od snage njegove ljubavi. Jer s Kristom imamo sve što nam je potrebno za život u punini radosti i ljubavi.

fra Filip Pušić, župni vikar