Padova u bojama proljeća i nade

Oko 250 hodočasnika predvođenih fra Ivanom M. Lotarom i svetoduškim bogoslovima fra Sandijem, fra Markom, fra Andrijom, fra Blažom i fra Jerkom, u subotu, 31. svibnja pohodilo je Padovu. A ovaj umiljati talijanski grad i ovaj put privukao je Božjom milošću i svetošću, te osobitim proljetnim šarmom. Stopile su se tako u jednom danu marijanska svetkovina Pohoda BDM i Tredicina, talijanska pobožnost od 13 dana priprave za blagdan Sveca svega svijeta.

Uz uobičajeni hodočasnički program (Svetište sv. Leopolda, Bazilika sv. Justine, Arcela i Camposampiero), središte dana bila je Euharistija u Bazilici sv. Antuna u Padovi. Predvodio ju je provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić u zajedništvu s fra Ivanom M. Lotarom, župnikom Župe sv. Antuna i rektorom Bazilike na Svetom Duhu i braćom svećenicima. Kod oltara su posluživali i u liturgiji asistirali svetoduški bogoslovi i asiški novaci iz naše Provincije. Ljepotu zborskog pjevanja i razigranost orgulja pokazao je Župni  zbor bazilike sv. Antuna “Tomislav Talan” pod ravnanjem mo. Gorana Jerkovića i uz pratnju mo. Milana Hibšera.

Dobrodošlicu velikoj grupi iz Hrvatske poželio je rektor Bazilike u Padovi fra Antonio Ramina: “Poznato nam je da je hrvatski narod odan sv. Antunu i raduje nas vaš dolazak na početku pobožnosti trinaest dana pripreme za Svečev blagdan. Vama i vašim obiteljima u ovoj Jubilejskoj godini želim da budete hodočasnici vjere i nade.” Fra Ivan M. Lotar simpatično je dodao kako je Bazilika u Padovi za onu svetodušku zapravo Bazilika Majka.

Provincijal Hontić hodočasnicima se pridružio u misi nakon koje je nastavio put prema Rimu na Generalni kapitul Reda. U propovijedi je govorio kako nas svi sveci upućuju na glavni susret – susret naših duša s Gospodinom, i to je najvažnije u životu. “Zato je važno cijeli život biti s njim i produbljivati to zajedništvo.” Osvrnuo se i na blagdansko evanđelje o susretu Marije i Elizabete koji je prožet Duhom Svetim: “Ondje gdje je Duh Sveti nastaje radost. Neka ovo hodočašće urodi tom dubokom radošću da s nadom idemo kroz sve životne situacije.’ Fra Miljenko je podsjetio kako Bog u povijesti spasenja za svoje suradnike uzima male obične ljude, ali da bi se po njima očitovao treba mu njihova raspoloživost: “Bog ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane. Takvi su bili sveci i blaženici. U početku nisu bili poznati, ali su se Bogu stavili na raspolaganje. To kazuje i Marijin hvalospjev ‘Veliča’. Ne moramo biti posebni da bi se Gospodin oslonio na naš život. Dovoljno je da smo mu na raspolaganju. I On s nama ozbiljno računa. Bog ne gleda tko je posebniji, njemu smo svi važni. On gleda srce i našu raspoloživost.” Primjer za takvo djelovanje imamo u BDM, ali i u sv. Antunu. I na temelju njihovih života i proslave Boga, na kraju je izdvojio dva savjeta za usvajanje Božjega plana u našim životima: biti pozoran na Božji govor i prepuštati Njemu inicijativu da nas vodi i usavršava, te potom blago koje primimo u susretu s Bogom podijeliti drugima.

I BDM i sv. Antun do Božjeg trenutka živjeli su u skrovitosti, a kad ih je Duh Božji usmjerio novim putem, svatko je na svoj način donio Boga u ovaj svijet – Marija je rodila Sina Božjega, a sv. Antun donosio ga je u Riječi.

Osluškujući odjeke čitanja svetkovine Pohoda BDM i slijedeći stope padovanskih svetaca, hodočasnici su se zahvalni vratili u Zagreb sa zajedničkim osjećajem “da nam je još barem koja minuta više”.