Duše Sveti, dođi!

Danas slavimo nedjelju Pedesetnice ili svetkovinu Duhova. Danas se spominjemo događaja silaska Duha Svetoga, Treće Božanske Osobe nad apostole i Majku Božju, Mariju. Dan je ovo kada slavimo „rođendan“, rođenje Crkve. Bremenit dan, bogat značenjem i smislom.
Duh Sveti je Treća Božanska Osoba. Svakoga dana, više puta, tražeći Božji blagoslov, činimo znak križa govoreći: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Dakle, kažemo: „Evo, Bože, sve ovo neka bude u Ime Presvetoga Trojstva: Ti me nadahnjuj i vodi, Ti me blagoslovi, Ti me štiti, čuvaj i brani!“ S Ocem Nebeskim razumijemo odnos (koliko-toliko), s Isusom je najlakše, a Duh Sveti kao da ostaje pomalo zaboravljeni prijatelj i kao da nedovoljno koristimo benefite toga prijateljstva. Imam dojam da pomalo ne znamo što bismo s Njim.
Duh Sveti se ne spominje prvi puta danas u Djelima apostolskim, niti u drugome čitanju, niti u evanđelju. Duh Sveti, Duh Božji, Duh Jahvin snažno je prisutan u cijelome Svetom Pismu, na brojnim mjestima. On vodi izabrani narod, napose kraljeve i proroke, silazi nad svakoga tko ga želi primiti. A mi? Mi smo Duha Svetoga primili na krštenju, zatim utvrdili njegove darove i plodove na Svetoj Potvrdi, a što nakon toga? Kao da smo se malo uspavali.
Kako bismo mogli iole razumjeti djelovanje Duha Svetoga, moramo o Njemu barem nešto znati. Koji su darovi, koji su plodovi Duha Svetoga? Treba znati. Kako prepoznati Duha Božjega i razlikovati Njegova nadahnuća od Sotoninih napastovanja – nije uvijek lako. Nije uvijek lako niti razlikovati naše želje i težnje od poticaja Duha. Za sve to je potreban rad, angažman, trud i ponekad i muka. Nije svaki vjetar koji prođe kroz naše uši nadahnuće Duha Svetoga. Mi smo pogrješivi, Đavao inteligentan, a ako nam nedostaje želje za razlučivanjem i krepost poniznosti – možemo biti u velikoj opasnosti zablude i krivih učenja – kako je često upozoravao upravo sveti Antun u čijoj se Bazilici nalazimo.
Djela nam apostolska danas govore o ičekivanju Duha Svetoga. To se iščekivanje očituje i čini vjerom, molitvom, pobožnošću – otvorenošću. „Dođi Duše Presveti!“ – pjevali smo danas u Posljednici prije navještaja Evanđelja. I nabrojali što sve Duh Sveti jest i što nije; što čini, a što ne. Ako smo malo zaspali na Posljednici, pročitajmo ju kasnije sami.
Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima poziva svoje suvremenike da ne žive po tijelu, ugađajući svakoj svojoj strasti uvijek i bezmjerno, nego po Duhu neka žive! Isus pak u evanđelju lijepo i jasno objašnjava što je zadatak Duha Svetoga: poučavati nas o svemu i dozivati u pamet Kristove riječi onda kada nam najviše zatrebaju; kada smo tužni i usamljeni, kada zdvajamo i ne znamo što dalje, zavapijmo: Dođi, Duše Sveti! Vodi me, prosvijetli me, pomozi da pobijedim napasti, ojačaj me i usmjeri putem spasenja!
Budimo uvijek otvoreni poticajima Duha koji vodi Crkvu i svakoga od nas! Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernih i u nama upali oganj svoje ljubavi. Amen.

fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike