Čudo evangelizacije: VII. Antunovski hod mladih

Iako brojevi svjedoče o rastu i snazi ove posebne duhovne obnove i ulične evangelizacije s oko 20 tisuća sudionika na završnici, ono što ju čini posebnom nisu brojke, nego lica: nasmijana, ganuta, otvorena za Boga i bližnjega. Antunovski hod mladih iznova je pokazao svoju snagu i 7. godinu zaredom ujedinio mnoštvo mladih i onih koji se tako osjećaju.
Ulice Zagreba ponovno su odzvanjale pjesmom, molitvom i radošću mladih. Sedmi po redu Antunovski hod mladih okupio je tisuće vjernika iz Hrvatske i inozemstva koji su, vođeni vjerom i duhom zajedništva, prošli put od Sesvetskih Sela do bazilike svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.
Među hodočasnicima bio je i Toma iz Australije, koji je prvi put sudjelovao: „Uvijek sam bio u vjeri s otvorenim srcem i kad sam čuo za Antunovski hod, morao sam doći. Danas mi je najljepše iskustvo bilo kada smo svi mi po ovoj vrućini radosno hodali i pjevali bez prestanka. Zašto mi mladi ne bismo došli ovdje kad se ovako lijepo pjeva i slavi Boga?“
Ovaj jedinstveni događaj organiziran je kao duhovno hodočašće u čast sv. Antunu Padovanskom – svecu koji stoljećima nadahnjuje svojim životom služenja i ljubavi prema najpotrebnijima. Hod su zajednički pripremili Centar za duhovna zvanja franjevaca konventualaca, bazilika sv. Antuna na Svetom Duhu, Župa sv. Antuna u Sesvetskim Selima i Evangelizacijska zajednica Sveti Duh.
Okupljanje je započelo jutarnjim pretprogramom i svetom misom u Sesvetskim Selima.
Slavljenički tim vodio je slavljenje, a potom je uslijedilo euharistijsko klanjanje uz molitvu krunice. Svetu misu, kao središnji i početni dio Hoda, predslavio je fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor bazilike sv. Antuna na Svetom Duhu. Njegovu homiliju donosimo u cijelosti:
“Neizmjerna je radost vidjeti vas okupljene na Sedmom Antunovskom hodu mladih gdje s radošću i najvažnijim činom u svemiru – svetom misom – želimo započeti ovo naše cjelodnevno antunovsko hodočašće.
S vama želim danas tematski razmišljati o Svecu svega svijeta, našem svetom Anti, svetom Antunu, svetom Antonu ili – kako ga u Padovi jednostavno svi nazivaju: Svecu – i o simbolima s kojima ga možemo vidjeti. Vjerujem da među nama nema nikoga tko ne bi bio nešto dužan sv. Antunu: pronađeni ključ, mobitel, zaručnika ili zaručnicu, duhovni poziv, pronađeni mir, osnaženu vjeru, ponovno zapaljenu ljubav… Ipak, sv. Antun nije samo čudotvorac. Sv. Antun nam je primjer, njegov zagovor pomoć.
Sveca najčešće vidimo s Djetetom Isusom u rukama. Zašto? Zgodilo se to u mjestašcu Camposampiero u trenutku molitve i razmatranja. Mi možda nećemo imati mistična iskustva koja je imao Antun (a možda i hoćemo), ali iz njegova iskustva učimo sljedeće: Nositi Isusa svima, uvijek i svugdje. Družba Služavki Maloga Isusa ima geslo: „Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje.“ Božja otkrivenost, ranjivost, golotinja i izloženost nam govore o posvemašnjem darivanju Boga svakome od nas; baš kao zaručnika zaručnici u Pjesmi nad pjesmama: posvemašnje i bezuvjetno. Prvi simbol odgovara na pitanje: TKO?
Drugi simbol s kojim vidimo sv. Antuna je Biblija. Riječ Božja uvijek je bila središte Antunova života. Vrhunski teolog i propovjednik. Tko je teolog? Svakako onaj koga je Crkva ovlastila tumačiti Riječ Božju i njezin nauk. No teolozi smo svi kada o Bogu govorimo. O vjeri svojoj treba učiti, za nju se zanimati i drugima prenositi. Što ćeš i kako prenijeti drugima, kada sam ništa ili malo znaš ili razumiješ? Riječ Božja je odgovor na sve. Učimo o svojoj vjeri! Drugi simbol, dakle odgovara na pitanje: ZAŠTO?
Treći simbol odgovara na pitanje: KAKO?, a simbol mu je ljiljan. Geslo naše bazilike „Cvjetajte kao ljiljan“, uzeli smo iz knjige Sirahove: „Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.“ (Sir 39,14), i iz knjige proroka Izaije (Iz 35,1).: „Neka kliče stepa i neka procvjeta! K’o ljiljan, nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek se raduje!“ Možemo zamisliti svetoga Antuna kako propovijeda držeći u ruci upravo cvijet ljiljana.
Tri su razloga zašto je ljiljan simbol svetoga Antuna i zašto je ljiljan urezan u grb naše bazilike.
1. Ljiljan je simbol čistoće, na poseban način krsne nevinosti kojoj se iznova trebamo vraćati življenjem po evanđelju, kako nam sveti Franjo zapovijeda.
2. Ljiljanov miris ispunja prostor: budemo li živjeli po evanđelju, miris naše svetosti širit će se svijetom, kao najljepše svjedočanstvo Božje ljubavi za cijeli svijet!
3. Ljiljanov cvijet predstavlja radost kojom pojedinac, predan Gospodinu, osvaja svijet i čini ga ljepšim mjestom za život.
Neka nas ovi: TKO u Djetetu Isusu, ZAŠTO u Riječi Božjoj i KAKO u cvatu ljiljana nose na ovom našem hodočašću kroz cijeli Zagreb do Svetog Duha, ali i na hodočašću života prema vječnosti u zajedništvu s Majkom Marijom i svima svetima, a napose svetim Antunom. Amen.”
Tamo je zapaljena prva iskra zajedništva koja se potom rasplamsala tijekom hodočašća dugog 16 kilometara. Put je bio ispunjen pjesmom, molitvom, raznolikim nakanama i razgovorima koji su se stopili u duboku duhovnu obnovu.
Martin iz Pule gotovo cijelim putem nosio je zastavu, govoreći sam sebi: „Ako je Isus mogao izdržati na križu, mogu i ja ovo. Htio sam da ljudi vide ono što ja osjećam – to je nešto neopisivo što se mora doživjeti. I zato poručujem mladima: ne stidite se Boga i dođite dogodine. Ovo nije samo šetnja.“
Tijekom cijelog Hoda za red i sigurnost sudionika brinulo je 110 redara i 85 članova medicinskog osoblja sa tri kola hitne pomoći koji su bili raspoređeni duž cijele rute hodočašća, a inače se okupljaju na susretima za mlade u našoj Bazilici. Uključene su i druge zajednice koje djeluju na Svetom Duhu. Njihova prisutnost omogućila je da i ovogodišnji Hod prođe mirno, organizirano i dostojanstveno.
Ove godine je, za vrijeme Hoda, bilo organizirano i cjelodnevno euharistijsko klanjanje za sve one koji su molitveno htjeli podržati ovaj događaj i to u kapelici Svetog Duha.
Na vrhu procesije nošen je križ s relikvijama sv. Antuna, a prikazane su i molitvene nakane onih koji nisu mogli prisustvovati Hodu, a poslali su svoja pisma nakane. Procesija se zaustavila u franjevačkom samostanu i crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Dubravi, gdje su sudionici predahnuli uz okrepu i animacijski program.
U nastavku Hoda poseban značaj imao je dolazak u srce Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića. Ondje je priređen prigodan molitveno-evangelizacijski program koji je otvorio prostor svjedočenja vjere i pokazao da se grad može pretvoriti u mjesto susreta s Bogom, a osobito molitve.
Zvukovi instrumenata, slavljenja, pa i poseban kratki film omekšali su brojna srca i dali svima dodatnu snagu za zadnju etapu Hoda. Prikazan je i video o duhovnom pozivu kojim su prikazani život i iskustvo sadašnjih bogoslova franjevaca konventualaca. Osobito je značajno i lijepo bilo vidjeti zajedništvo svih fratara (bogoslova i svećenika) okupljenih na bini Trga.
U jednom trenutku, svi su kleknuli, a molitva je bila vrhunac i naglasak cijelog događaja uz animacijski sadržaj. Trg je uz takvu atmosferu bio dočaran na poseban način, i stvoren je trenutak za duboku osobnu i zajedničku molitvu.
„Ovo mi je šesti Antunovski hod mladih, a peti put da sudjelujem u organizaciji. Svake me godine iznova dirne podrška ljudi duž rute – pozdravi s prozora, trubljenje iz automobila, zastave Antunovskog hoda na zgradama i izlozima”, ispričala nam je hodočasnica Monika iz Zagreba i nadodala kako ju posebno svaki put pogodi trenutak zajedničke molitve na Trgu : „Kada svi kleknu osjeti se snažno zajedništvo, a Duh Sveti unosi mir u srca svih prisutnih”, kaže Monika.
Na samom kraju, hodočasnici su u večernjim satima stigli do bazilike svetog Antuna na Svetom Duhu, gdje je zaokruženo cijelo hodočašće. Sve nazočne na vratima Bazilike, škropeći ih, radosno su dočekali trenutni i bivši župnik župe sv. Antuna: fra Ivan M. Lotar i fra Roko Bedalov. Rektor Bazilike, fra Ivan, zahvalio je svima te srdačno pozdravio hodočasnike.
Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, slavljenje i čašćenje relikvija. Iako fizički iscrpljeni, hodočasnici su bili duhovno ispunjeni te su ostatak dana proveli u zahvalnosti, pjesmi i zagovoru svetom Antunu, kojemu je Hod bio posvećen.
Fra Stjepan Brčina, organizator i voditelj Hoda, na kraju večeri uputio je poziv svima na sljedeći Antunovski hod koji će se održati 6. lipnja 2026. godine. Tom prilikom zahvalio je svim sudionicima, kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji i realizaciji ovog događaja.
Videosažetak pogledajte u nastavku.
Ivona Andrijević i fra Ivan M. Lotar












































