13. utorak u čast svetom Antunu

Euharistijsko slavlje posljednjeg, trinaestog od trinaest utoraka sv. Antunu, 10. lipnja u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je vlč. Ivan Dragičević, župnik župe Gospe Žalosne u Čaradaku, BiH.

Na početku euharistijskog slavlja, okupljene vjernike srdačno je pozdravio fra Ivan Marija Lotar, župnik ove župe i rektor Bazilike.

Polazeći od liturgijskih čitanja, kazao je kako se Pavao obraća zajednici u Korintu. Objasnio je kako je u Rimskom Carstvu vrijedio zakon koji se sastojao od toga da je u dogovoru riječ čvrsta i da se do te riječi drži. „Upravo nas kontekst ovoga zakona uvodi u razumijevanje onoga što nam Pavao poručuje preko ove Poslanice. Odustao je kako sam kaže, zbog toga da poštedi zajednicu“, poručio je vlč. Dragičević.

„Pavlovo djelo ne dolaska u Korint bilo je djelo ljubavi i brige za zajednicu. Ipak, ova je zajednica bila ‘tvrđe šije’, zbog čega su ga smatrali nevjerodostojnim i neiskrenim. Pavao, shvativši njihovu bol ne gleda kako da se opravda, već usmjerava zajednicu na Krista i njegovo ‘da’. Kao da govori ‘Ne očekujte od mene i ne gledajte u mene, nego u Krista, po njemu živite.’ Gledamo li svoj život, možemo uvidjeti da smo bili poput zajednice u Korintu. I mi smo se razočarali u nekoga, u obitelj, prijatelje, susjede. Sve smo doživljavali ljudski – na ovozemnoj razini“, istaknuo je propovjednik i naglasio kako je Kristovo ‘da’ je uvijek ono vjerno i čvrsto ‘da’.

Nastavljajući promišljati o Kristovom ‘da’, predslavitelj je rekao: „Gospodine, korake naše upravljaj po svojem ‘da’. Mi smo slabi, grešni i često nismo dosljedni.“ Poručio je i kako prihvaćajući ‘Kristovo da’ u nama biva ostvaren evanđeoski poziv koji Gospodin daje apostolima: ‘Budite sol zemlje, svjetlo svijeta i grad što se ne može skriti.’

„Ipak, i te su riječi imale značenje“, istaknuo je te objasnio: „Sol je u židovskoj predaji bila važna – davala je okus jelu, ali i bila simbolom saveza između Boga i čovjeka. Kršćanin koji prihvati Božje ‘da’ i koji ga prihvati kao vjernog suputnika i supatnika je onaj koji ovome svijetu daje okus. Mi kršćani po Božjem pozivu smo pozvani davati okus i identitet, štiti svijet od pokvarenosti, moralne i ljudske truleži. Kao što bljutava sol ne daje okus jelo nego ga kvari, tako i kršćanin koji živi bez žara Evanđelja gubi identitet i postaje kvaran. Takav jedino može uništiti život, kako sebi, tako i drugima.“

Govoreći o svjetlu svijeta, kazao je kako znamo kazati da kada nestane interneta svijet kao da staje. „Tada postanemo nervozni i bivamo u strahu i jezi. U židovskoj tradiciji, svjetlost predstavlja Božju sigurnost, prokazuje čovjeka. Nama Gospodin daje poziv da budemo svjetlost svijeta, što znači ‘Kršćanine, nemoj kriti da si moj. Nemoj kriti svoju vjeru, živi je djelima u vjeri i ljubavi kako bi Otac bio proslavljen.’ Taj poziv znači ništa drugo doli toga da drugi na nama vide radost i sigurnost zbog pripadnosti Bogu.“

Pojašnjavajući grad na gori, poručio je kako grad na gori uvijek „dominira“. „Graditi grad na gori značilo je pokazati svoju moć. On uvijek označava prisutnost i ona se ne može skriti. Biti grad na gori znači da življenje vjere nije formalizam, već istinsko življenje Božjeg ‘da’ nama i našeg ‘da’ Bogu.“

„Ako netko tko ne poznaje Boga ugleda nas koji smo radosni, u nama vidi i sliku Boga. Na nama iščitava da smo sigurni u svome Bogu. Povezujući tu stvarnost sa sv. Antunom, rekao je kako njegovi planovi nisu uvijek bili u suglasnosti sa Božjim planovima i nije mu bilo lako prihvatiti Božji plan, baš kao i nama. „Antun je bio dovoljno ponizan i vjeran da je znao prihvatiti Božji plan. U prihvaćanju Boga i Božjeg plana, njegov se život proslavio.“

Ističući vrline Sveca svega svijeta, pojasnio je: „Mi se danas nismo došli utjecati Antunu kao čovjeku poput nas, nego čovjeku koji je za nas primjer poniznosti i vjernosti. Došli smo se preporučiti i moliti njegov zagovor, koji je bio sol zemlje, svjetlo svijeta i grad na gori. Zanimljivo je da Antun nakon toliko godina svijetli i danas te da ga svi prihvaćaju kao svoga. Bio je svjestan tko je, jednako kao i toga da je nitko bez Boga. Dolazimo k njemu jer znamo da nam može biti suputnik na našem hodočašću ka vječnosti i da će nam rasvijetliti naš put. Ne trebamo ga samo gledati, nego od njega učiti i po njegovom primjeru živjeti. Njegov ‘da’ je bio biti glasnik i svjedok radosti Uskrsa.“

„Okupljeni na ovom euharistijskom slavlju ne molimo samo za ono materijalno – ‘Izgubio sam stvar ili posao’, već ga molimo da nam putokaz vrati na pravi put. Molimo ga da nas ohrabri kako živjeti Božje ‘da’. Molimo ga da pronađemo u nama skrivenu snagu koju smo dobili po tome što smo Božja djeca. Neka naša molitva bude vapaj pred licem Boga – Bože, daruj nam odvažnosti i poniznosti koju je imao i sv. Antun kako bismo bili iskreni i kako bismo bili svjedoci u ovome svijetu“, zaključio je propovjednik.

Na kraju euharistijskog slavlja, domaći župnik je zahvalio vlč. Dragičeviću na predvođenju euharistijskog slavlja.  Osim njemu, o današnjem, posljednjem utorku, zahvalio je i svim predslaviteljima na svečano proslavljenih 13. utoraka.

Uoči samog blagdana sv. Antuna, u četvrtak, 12. lipnja, bit će i obred preminuća, čime se započinje sa slavljem Sveca svega svijeta. Rektor je podsjetio je i da je Bazilika mjesto potpunog oprosta koji se može zadobiti svakog dana, a tako i na Antunovo.

Okupljene vjernike, jednako kao i one koji to mogu, pozvao je na Donatorsku večer, koja će se održati 11. lipnja, a čiji se prihodi skupljaju za Pučku kuhinju.

Nakon svete mise, uslijedilo je čašćenje relikvija Sveca, uz pjevane litanije.

Svečano slavlje na sam blagdan sv. Antuna u petak, 13. lipnja predvodi mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup.

Matija Đudarić

Fotografije: Vlado Badrov