Svečeva Padova u bojama jeseni

Padovo, hvala ti što si nas raširenih ruku dočekivala i ove godine! Jednoglasna je ovo poruka koja je odjekivala gradom svetaca posljednje listopadske subote! Jesensko hodočašće u Padovu u organizaciji “Veritasa – glasnika sv. Antuna Padovanskog” i Svečeve Bazilike na Svetom Duhu održano je u subotu, 25. listopada.  Okupilo je stotinjak vjernika iz raznih krajeva Hrvatske.

Hodočasnički program počeo je u Svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovdje se molilo za dar milosnih ispovijedi i svetih ispovjednika, ali i za onkološke bolesnike kojima je ovaj svetac zaštitnik i u Italiji i u Hrvatskoj. Podsjetimo, sv. Leopold je preminuo od tumora na jednjaku 30. srpnja 1942. godine. Vjernici u Svetištu koje vode kapucini mogu vidjeti njegovu ispovjedaonicu u izvornom obliku, te moliti pred Svečevim zemnim ostacima.

U Bazilici sv. Justine, devetoj po veličini na svijetu, hodočasnici su upoznati sa životom ove kršćanske mučenice. Posebno su, pak, zastali kod oltara uz sarkofag sv. Luke gdje su molili za liječnike i medicinsko osoblje, te se povjerili Majci Božjoj prikazanoj u slici Hodigitrije – one koja vodi na putu koja se, po tradiciji, pripisuje sv. Luki.

Središte hodočašća u Padovu bilo je misno slavlje koje je predvodio fra Zvonimir Pervan, župni vikar sa zagrebačkog Svetog Duha. Misa je slavljena u kapeli Scoletta, uz padovansku Baziliku sv. Antuna. Vođen dnevnim evanđeljem (Lk 13,1-9), fra Zvonimir je objasnio Kristovu logiku čitanja događaja: “Nemojte misliti da ste bolji od drugih ljudi. Isus upozorava da ne osuđujemo druge. Nekada ne znamo porijeklo određenih događaja, ali važno ih je gledati Kristovim očima i pokušati iz svega izvući dobro.” Fra Zvonimir se u propovijedi osvrnuo i na smokvu koja, prema evanđelju, pokazuje koliko je Bog milosrdan s nama: “Trebamo biti zahvalni što je Bog strpljiv s nama, ali Mu i dopustiti da nas obrezuje. Tako je činio i sv. Leopold i sv. Antun. Dopustili su da Bog obrezuje njihov život.” Na kraju je poželio da i mi dođemo do konca života zahvalni za Božje zahvate i plodonosni za Božju milost. 

U zajedničkom ophodu oko groba sv. Antuna, u kutiju nakana položene su one koje su od ljeta prikupljene u svetoduškoj Bazilici.

Poslijepodne su hodočasnici pohodili Arcellu, mjesto preminuća sv. Antuna. Fra Zvonimir im je posvjedočio kako se upravo na ovom mjestu svake godine uoči Antunova svečano slavi spomen Svečeva dolaska u ovo mjesto na kolima koje vuku volovi, kako je to bilo i 12. lipnja 1231. godine. Pred ćelijom Antunova preminuća molili su za milosni dar svete smrti kakav je i on primio okružen svojom braćom.

Duhovna poslastica na kraju dana bila je osobna pobožnost u Camposampieru u kojem se nalazi Svetište oraha i Soba viđenja.

Bilo je to posljednje ovogodišnje programe, a mnogi hodočasnici već sada se raduju novim terminima od proljeća 2026.

Tekst i fotografije: Tanja Maleš