Slavlje Posvete naše Bazilike

“Sakralni prostor, crkva je važna, jer je čovjek prostorno stvorenje. Ona je mjesto susreta Boga i čovjeka, neizmjernog Boga i omeđenog prostorom čovjeka, znak Božje prisutnosti među nama. Ali uz materijalni hram, koji je nešto relativno, vremenito, Krist je podigao “duhovni hram”, što je njegova Crkva – Tijelo Kristovo. Tu se vrši istinsko bogoslužje, kome rukotvorena crkva služi kao sredstvo da se to bogoslužje ostvari.” riječi su o. Celestina Tomića o posveti crkve.

U ponedjeljak 24. 11. 2025. na svetkovinu posvete naše crkve, a sada Bazilike sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu slavljena je sveta misa povodom kauze o. Celestina Tomića. 

Svetu misu predslavio je fra Zlatko Vlahek, vicepostulator kauze i tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u samostanu Svetoga Duha u Zagrebu, uz koncelebraciju fra Miljenka Hontića, provincijala Franjevačke provincije franjevaca konventualaca, fra Zvonimira Pervana, kapelana i župnog vikara, te asistenciju bogoslova, postulanata i ministranata.

Svečano misno slavlje svojim glasovima uveličao je župni zbor Tomislav Talan.

U propovijedi fra Zlatko obratio se vjernicima riječima: 

“Braćo i sestre, danas slavimo obljetnicu posvete ove crkve – dana kada je ovaj prostor bio izdvojen, posvećen i predan Bogu kao vidljivi znak Njegova boravka među nama. Posveta crkve nikada nije tek spomen na arhitekturu, na povijesni događaj ili na dovršenu građevinu. Ona je, prije svega, spomen na Božji ulazak u prostor, na Njegovu želju da nas prati, da hodi s nama i da se susretne s nama u konkretnosti našega života.

Bog se zaustavlja u našoj sredini i kaže: ‘Danas mi je boraviti u tvojoj kući.’ Crkva postaje mjesto Božjeg zaustavljanja, Božje prisutnosti, Božje odluke da s nama stanuje. Nije zvonik ni oltar taj koji ga privlači; privlači Ga čovjek.

Jer posveta crkve nije tek sjećanje na Božji dolazak – to je ponovno prepoznavanje Njegove želje da i danas stanuje među nama.”

Nakon svete mise vjernici su se uputili u kapelicu Svetoga Duha, gdje se nalazi posljednje počivalište o. Celestina. 

Pobožnost klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom dirne svako srce. Kada pred čovjeka, malenog i grešnog, stane Kralj neopisive veličine i presjajne čistoće. Kada Njegova snaga dodirne slabost čovjeka i izdiže ga iz grešnosti i obasipa ga ljubavlju. 

Pred Veličanstvenim Gospodinom fra Zlatko nastavio je u ime vjernika: 

“Gospodine, rijeka života može puno mulja nanijeti na naše putove. Život je zamaman, varljiv. Privlači nas svojim ponudama i nastoji nas zarobiti svojim zakonima. Navezanost na ponude koje svijet nudi i zadovoljstva kojima nas mami, otežava naša srca da žele i teže samo za zemaljskim. Ako se tome prepustimo, onda nam se može dogoditi da zaboravimo na ‘onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.’ Dan suda dolazi iznenada.”

Isuse, Kralju neba i zemlje, Tebi je Bog, Otac svemogući dao svu vlast na nebu i na zemlji i postavio te glavarom cijelom svijetu. Svojom mukom i uskrsnućem oslobodio si sva stvorenja iz ropstva grijeha i sve je tebi predao Otac da se tebi jedinome podlože, Svi će jednom pred Tobom prignuti svoja koljena i priznati: Isus Krist jest Kralj slave u vijeke vjekova.

I mi prigibamo svoja koljena pred Tobom, prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Priznajemo Te svojim Kraljem i Gospodinom. Učini u našim srcima dostojan stan za prijestolje svoje i učini i nas jednom dionicima svoje slave nebeske. Amen.