Još ima nade

Četvrta nedjelja došašća

„O preslatki, o veoma voljeni Dječače, vječni Sine, kada ćemo te vidjeti, kada ćemo te naći, kad ćemo se pokazati pred tvojim licem?“ (sveti Bonaventura, Pet svetkovina djeteta Isusa 4,2)

Pitamo se isto i mi na četvrtu nedjelju intenzivne i, nadajmo se, plodonosne priprave za Božić. Odgovor stiže u riječima dobro poznatog teksta drage nam adventske pjesme „Padaj s neba“:

„Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas, kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.“

Zapalili smo i posljednju svijeću na adventskim vijencima, onu koja simbolizira LJUBAV i podsjeća nas na prve glasnike koji su objavili radosnu vijest o Isusovu rođenju.

Snažno nas sada obasjava svjetlo svih upaljenih svijeća, a pravo i istinsko Svjetlo samo što nije još jednom ponovno rođeno.

No, jesmo li spremni?

Jesmo li ispekli barem 10 vrsta kolača? Jesmo li oprali prozore, isklofali tepihe i pobrisali prašinu iza vešmašine? Jesmo li kupili i umotali poklone svima, djeci i rodbini, užoj i široj, prijateljima, kolegama s posla? Jesmo li pohodili sve značajne adventske lokacije i prisustvovali svim božićnim domjencima? Jesmo li ukrasili domove lampicama, sobovima, orašarima i trolovima? Jesmo li osmislili meni za božićni ručak i prikladnu odjevnu kombinaciju?

Toliko je toga, a ne zaboravimo još i kraj polugodišta za đake, brojne popratne prigodne programe u kojima se mora pokazati što su naša djeca naučila i osmislila, nerijetko sve u isto vrijeme. Također, tu su i brojne humanitarne akcije u kojima moramo pošto-poto sudjelovati.

Iscrpljeni smo, nervozni i zamoreni gužvom, blještavilom, džinglovima i reklamama, ponavljajućim božićnim pop melodijama, brojnim pozivima i zahtjevima „moraš doći“… Samo da taj Božić više prođe pa da se napokon odmorimo.

Ako nam se priprava svela uglavnom na navedene prozaične aktivnosti, ako nas je obuzela buka i kaos, ako smo se prepustili nemiru ovog svijeta, advent nam je prošao u potpuno krivom i ispraznom tonu. I nismo spremni za Božić, ne, nimalo.

Ipak, možda još nije prekasno. Zagledajmo se u svjetlo upaljenih svijeća koje nam svjedoče istinu, koje nas podsjećaju na nadu, mir, radost, ljubav. Upalimo ih zaista u svojim srcima. Posvetimo tome ove preostale dane do blagdana. Tada ima nade i za nas. Pomirimo se sa sobom, ljudima i Bogom. Pronađimo mir u sebi. Budimo istinski radosni i otvorimo se Ljubavi, ona je iznad svega. I dolazi nam.

Fotografija: Charlotte Cowell / Unsplash