Započela pobožnost „13 utoraka sv. Antunu”

Pobožnost „13 utoraka sv. Antunu” u bazilici sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu započela je 17. ožujka 2026.  Prvog utorka misno slavlje u 19 sati predvodio je  provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.

Na početku euharistijskog slavlja, okupljene vjernike u bazilici i one povezane digitalnim putem pozdravio je fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Podsjetivši na mogućnost dobivanja potpunog oprosta u jubilarnoj godini svetog Franje Asiškog, fra Lotar istaknuo je riječi sv. Franje koje nam je ostavio odlazeći s ovoga svijeta, podsjećajući nas na vrijednost ovozemaljskoga, a ponajviše vječnoga života: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.“

Uvodeći u misno slavlje, predslavitelj fra Miljenko Hontić pridružio se pozdravima župljanima, štovateljima sv. Antuna i svim hodočasnicima te izrazio radost što u bazilici u kojoj se više od sto godina časti svetac svega svijeta započinje pobožnost 13. utoraka – hod sa sv. Antunu kako bismo rasli u svetosti, na što smo svi pozvani. „Neka doista svaki utorak od ovih trinaest utoraka bude ta jedna stepenica više prema našem posvećenju, prema našem obraćenju, prema otvorenosti Božjoj ljubavi i suobličavanju samome Isusu Kristu da nas On može jačati svojim Svetim Duhom, svojom ljubavlju, a da te Njegove darove onda i mi možemo u ovome svijetu svjedočiti i drugima donositi“, rekao je provincijal.

Na početku propovijedi, fra Miljenko Hontić primijetio je kako je tema vode ono što povezuje misna čitanja i evanđelje dana (Iv 5,1-3a.5-16) uz bogatu i drugu simboliku koja ih prožima. „U prvom čitanju prorok Ezekijel promatra vodu i zanimljivo kaže – otjecala je ispod desne strane Doma. Crkveni oci u ovoj slici vide samog Isusa Krista koji je bio raspet na križu i iz čijeg je probodenog boka potekla krv i voda koja je ljudima i cijelome svijetu donijela ozdravljenje, spasenje i novi život. To je ta krsna voda koja nas sve pere, koja nam daje vječni život, a u evanđelju se govori o kupalištu koje se nalazilo u Jeruzalemu u kojem je u pet trijemova čekalo mnoštvo bolesnika koji su čekali da se voda uzbiba jer  je tada postala ozdravljujuća(…) Možemo primijetiti da samo ona tekuća, izvorska voda donosi ozdravljenje dok ona stajaća nema te kvalitete. To nam je poznato iz svakodnevnog života, kad voda postane ustajala, počinje zaudarati i postaje nezdrava“, objasnio je propovjednik i upozorio kroz simboliku dvije slike ili poruke vode kako naš život nikad ne smije biti pasivan, statičan, ustajao, već uvijek aktivan, živ, zauzet u smislu da u sebi uvijek podržavamo onaj sveti nemir, onu trajnu evanđeosku budnost i pozornost na poticaje Duha Svetoga u svojem konkretnom životu promišljajući poput sv. Antuna o tome što nam to Gospodin poručuje. „Druga slika ili poruka vode potiče nas da se upitamo što to mi svakodnevno pijemo, odakle se napajamo, je li to uistinu ona voda koja izvire iz doma Gospodnjega o kojoj govori prorok Ezekijel, je li to uistinu naš Gospodin, Njegova Riječ, Njegovi sakramenti ili se napajamo možda negdje drugdje. Znamo da često mi kršćani budemo polovični, a znamo da to nije tako plodonsono“, rekao je propovjednik.   

Nadalje, fra Hontić progovorio je i o trećoj poruci koju možemo pronaći u evanđelju u slici Isusa Krista s bolesnikom koji je bolovao trideset osam godina te usporedio kako i mi često mislimo da nam Gospodin može pomoći kako smo to mi zamislili i nismo spremni prihvatiti Božji način jer nam izgleda gotov nemoguć, ali Bog ima uvijek svoje putove. „Povjerovati Gospodinu u svakoj situaciji i onda kada nam izgleda da su sve lađe potonule, Gospodin je tu, Gospodin nas poziva – ustani i hodi. Na nama je povjerovati. Zato, braćo i sestre, nemojmo se nikad zatvarati u neke svoje logike, nego budimo uvijek otvoreni u Duhu Svetome i onda kada nam nije posve jasno što to Bog želi činiti u nama i po nama. Važno je slušati i poslušati Isusovu riječ i ostvariti je u konkretnom životu. Važno je ne biti pasivan. Bog uvijek želi našu suradnju“ , rekao je propovjednik.

Zaokružujući homiliju, fra Hontić svetog je Antuna istaknuo upravo kao primjer aktivnog, strpljivog i postojanog Božjeg suradnika, raspoloživog za sve Božje poticaje. „Kad ga je Bog pozvao u akciju, nije se nimalo štedio, nego se sav istrošio za navještaj radosne vijesti koju je Bog po njemu potvrđivao i čudesnim znakovima. Sveti Antun nam svjedoči da je to moguće i danas svakome od nas. Neka nam zato ovih 13 utoraka doista budu milosna prilika da i preko Antunova života otkrivamo na koji način Bog i u našim životima želi djelovati.”

Na kraju, propovjednik je, zazivajući zagovor sv. Antuna, pozvao da iskoristimo i ovo vrijeme korizme za obraćenje i približavanje još više Bogu, spominjući i kontekst današnje Europe i cijeloga svijeta koji kao da je opasno obolio. „Primjećujemo da sve više suvremeni čovjek nažalost često gleda samo sebe, svoju korist, samo profit, a Gospodin nas je stvorio kao svoju ljubljenu djecu, a to znači kao braću i sestre te nas šalje jedne drugima kako bismo živjeli i ostvarivali Njegovu zapovijed ljubavi. Braćo i sestre, ne budimo sebični, ne budimo pasivni, nemojmo govoriti da mi u ovom svijetu ne možemo ništa posebno učiniti. Da je sv. Antun tako razmišljao, ne bi Bog po njemu i tolikim drugim svecima mogao obnoviti tadašnju Europu, nego, naprotiv, pokušajmo i mi uz njegov zagovor, pomoć i primjer, otvoriti svaki dan sve više svoje srce, um, cijelo svoje biće za Božje planove. Budimo poput Antuna pozorni na poticaje Božjeg Duha kako bismo povjerovali da nas Bog može ozdraviti, može nas osposobiti i preko nas u ovo dosta bolesno društvo slati i ozdravljati ga da doista po nama Bog sve okreće na dobro”, zaključio je fra Miljenko Hontić podcrtavši da ne budemo samo mlaki promatrači povijesti, već spremni radikalno živjeti radosnu vijest evanđelja ondje gdje nas Bog providonosno postavlja.

Sljedećeg utorka, 24. ožujka misno slavlje predslavit će fr. Ivan Marija Tomić. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati svakoga utorka prenosi Laudato televizija i Radio Marija.

 Ivka Malkoč Bastašić

Fotografije: Studio Badrov