Župno hodočašće u Asiz povodom osamstote obljetnice smrti sv. Franje
Povodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga, u Asizu su na osobit način bile izložene njegove relikvije – svete kosti koje stoljećima svjedoče o životu potpuno predanom Bogu.
Tim povodom, Župa sv. Antuna Padovanskoga i Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga uputili su hodočasnike na to sveto mjesto. U razdoblju od 17. do 21. ožujka 2026. godine hodočasnici su imali milost koračati putovima kojima je nekoć hodio sv. Franjo, uranjajući u tišinu i dubinu njegova predanja. Voditelji hodočašća bilis u fra Mateo Vujčić i fra Vilček Novački koji su prigodnim homilijama i katehezama obogatili ovo iskustvo.
Na La Verni osobito je snažno bilo stajati na mjestu gdje je svetac primio stigme – dar koji mu je, u otajstvu patnje i ljubavi, udijelio sam Gospodin.U Rivotortu su hodočasnici razgledali prve skromne nastambe u kojima su sv. Franjo i njegova braća započeli svoj život u evanđeoskom siromaštvu. U Bazilici Gospe od Anđela zastali su pred Porcijunkulom – malim, ali duhovno neizmjerno velikim mjestom gdje je započelo franjevačko bratstvo.
Najdublji i najdirljiviji trenutak bio je pohod Bazilici sv. Franje u Asizu, gdje su bile izložene relikvije sveca. Njegove kosti, nakon osam stoljeća, ponovno su bile pred očima vjernika – tiha, ali snažna propovijed o životu koji je u potpunosti izgorio za Krista.
Uz taj izuzetno emotivan susret, hodočasnici su pohodili trg na kojem se sv. Franjo odrekao svega zemaljskoga, njegovu rodnu kuću Chiesa Nuova, te Crkvu sv. Damjana, gdje je Raspeti progovorio Franji riječima: „Idi i popravi moju Crkvu koja se ruši.“ Upravo ondje započinje obnova – ne samo zidova, nego i srca. Posjetili su i Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo 1223. godine uprizorio prve žive jaslice, želeći svijetu približiti otajstvo Božje blizine. U Eremu delle Carceri osjetili su tišinu samotišta u kojem se svetac povlačio na molitvu i susret s Bogom. U Bazilici sv. Klare zadržali su se u molitvi na grobu sv. Klare, vjerne nasljedovateljice franjevačkoga ideala. U crkvi Santa Maria Maggiore zastali su i kod tijela bl. Carla Acutisa – mladoga svjedoka vjere našega vremena.
Na povratku su posjetili Padovu, gdje su se pomolili u Bazilici sv. Antuna Padovanskoga, moleći zagovor velikoga sveca.
Svaki dan hodočasnici su sudjelovali u svetom euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Mateo Vujčić, župni vikar Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama, uz asistenciju fra Vilčeka Novačkoga i ministranta Rafaela Lenčeša.
Dani ispunjeni milošću, dubokim emocijama i bratstvom ostali su iza naših hodočasnika. No ono što su primili – dar zajedništva, nova prijateljstva, nutarnju obnovu i tiho iskustvo Božje blizine – ostaje trajno utisnuto u njihovim srcima, zajedno sa željom za ponovnim povratkom u ovaj neopisivo sveti grad, Asiz.
Kako bi rekao sv. Franjo: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira.“ I još snažnije: „Počnimo, braćo, služiti Gospodinu, jer do sada smo malo ili ništa učinili.“ Zahvalni na primljenim milostima, hodočasnici su se radosno vratili svojim domovima.
