8. utorak u čast svetom Antunu

Osmog utorka, 5.svibnja, misno slavlje predslavio je križevački vladika Milan Stipić.

Vjernike u bazilici i sve povezane u prijenosu uživo, uvodno je pozdravio fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu te srdačnu dobrodošlicu uputio predslavitelju mons. Stipiću.

Na početku homilije vladika Stipić izrazio je radost što može u molitvi biti u  bazilici na zagrebačkom Svetom Duhu koja pod svojim svodovima čuva nebrojene molitve, uzdahe, suze i zahvale mnogih ljudskih srdaca. “Kao biskup križevački, donosim duh i zajedništvo naše grkokatoličke tradicije, ovdje u ovome ambijentu gdje se osjećam kao kod kuće. Sveti Antun ne poznaje granice obreda; on je onaj koji okuplja sve nas oko Krista kojega je toliko ljubio da ga ikonografija prikazuje kako sa velikom nježnošću i ljubavlju drži Krista kao dijete u svojim rukama.”, rekao je mons. Stipić istaknuvši da je ovogodišnji “naš hod prema blagdanu svetoga Antuna nešto posebniji nego inače. To je zato što se nalazimo u posebno milosnom jubilarnom trenutku – 800. obljetnici preminuća svetoga Franje Asiškoga, koji je bio suvremenik i prijatelj sv. Antuna i čak ga nazivao „svojim biskupom“.”

Križevački vladika, podsjetio je kako smo “upravo ovdje, u ovu baziliku, koja je proglašena mjestom posebnog oprosta, pozvani  dolaziti i osjetiti širinu Božjeg milosrđa.” Postavio je zatim i pitanje – “Što to znači dobiti oprost?” –  ističući kako najprije treba “tražiti oprost da bi dobio oprost”. “Opći ili veliki oprost koji nam Crkva daje zapravo je poziv da se vratimo u Božje naručje, u milinu i toplinu Njegovog zajedništva, Njegove zapovijedi, Njegove Crkve, Njegove euharistijske zajednice i da osjetimo kako nas Bog nudi novim početkom. Oprost jednako novi početak.”

U nastavku, propovjednik je, govoreći o ulozi i povezanosti svetog Franje i svetoga Antuna, podsjetio kako se ova dvojica “velikana Kristove Crkve” pojavljuju u vrijeme kada je svijet vrvio od zla, ratova, kuge, “velike krize unutar visokih crkvenih strukutura gdje je rasla simonija i nepotizam. Kao lijek onom vremenu, Bog šalje ovu dvojicu svojih borbenih junaka kako bi liječili svijet od bolesti grijeha i korupcije i kako bi osvježavali rosom Duha Svetoga Kristovu Crkvu i svima nudili svježinu Evanđelja.”

Propovjednik je u nastavku poručio kako Bog i danas čini čuda “preko ljudi koji mu iskreno vjeruju . Često mislimo da su čuda rezervirana za neka prošla vremena, ali čudo nije ništa drugo nego Božji zahvat u povijest čovjeka u onom trenutku kada mu čovjek otvori vrata.“ Kao primjer, istaknuo je Antunova čuda koja nisu bila plod njegove moći, nego njegove “potpune ispunjenosti božjim duhom i božjim milosrđem. Bog je preko njega nezaustavljivo djelovao i sada djeluje. I mi smo pozvani biti posuda božjeg duha preko kojega će Bog liječiti ovaj bolesni i ranjeni svijet u kojem živimo”. Konkretno, mons.Stipić podsjetio je na dirljiv događaj iz Antunova života – propovijedi ribama u Riminiju. “Kada su ga ljudi, zaslijepljeni ohološću, odbili slušati, Antun je otišao na obalu mora i počeo govoriti stvorenjima koja su bila spremna slušati. Ribe su podigle glave iznad površine vode u savršenom redu. Bio je to znak da se priroda pokorava onome tko je u miru s Bogom.”  Biskup Stipić izdvojio je i zgodu s nevjernikom koji je izazivao Antuna tvrdeći da ne vjeruje u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji. “Izgladnjivao je svoju mazgu tri dana, a potom je izveo pred Svetoga Antuna koji je u rukama držao Presveti Oltarski Sakrament. Iako mu je s druge strane ponuđeno svježe sijeno, mazga je ipak prignula koljena pred Svetom Euharistijom. Ta nam scena poručuje: ako jedno nerazumno stvorenje prepoznaje svoga Stvoritelja, koliko više još mi razumni, duhovna bića, ljudi stvoreni na sliku Božju, trebamo vjerovati Božjoj prisutnosti i imati pouzdanja u Njegovu ljubav i Njegovu dobrotu. ” 

Govoreći o konkretnoj ljubavi kao ključu svetosti na koju smo svi pozvani i Antunovoj skromnosti koja je bila magnet za Božju milost, predslavitelj je podcrtao i ove poruke sv. Antuna: „Govor je živ kad govore djela. Neka prestanu riječi, a neka progovore djela.“  i „Tko je pun Duha Svetoga, govori različitim jezicima. Različiti jezici su različita svjedočanstva za Krista: poniznost, siromaštvo, strpljivost i poslušnost.“. Podsjetio je i na riječi sv. Ivana Zlatoustoga – “Ako ne prepoznaješ Krista u siromahu koji prosi ispred crkve, nećeš ga prepoznati ni u kaležu iz kojeg se pričešćuješ.” . Propovjednik je istaknuo i neke situacije u kojima se očituje poziv na svetost. “Svet čovjek znači biti dobar otac i dobra majka, svet čovjek znači biti marljiv učenik u školi koji ima ljubav prema braći i sestrama i svojim bližnjima, svet čovjek znači ne tolerirati nasilje među djecom, među mladima, svet čovjek znači ne trpiti da se nekog ponižava, sramoti, iskorištava nepravedno na poslu ili bilo gdje drugdje, svet čovjek je onaj koji će u svakom trenutku, kad vidi da je nešto loše, izabrati najprije Krista i Njegov put pa koliko god to koštalo.”

Križevački vladika Milan Stipić, zaključujući homiliju, pozvao je da ne zatvarmo oči pred patnjom svijeta. “Danas nas povijest ponovno iskušava. Naše su misli s braćom i sestrama u Ukrajini, u Libanonu i Iranu, gdje vatra guta mnoge domove i mnoge ljude. Ne smijemo zaboraviti ni strašne progone kršćana u Africi, gdje se krv novih mučenika prolijeva samo zato što ispovijedaju vjeru u Isusovo ime. Ti su ljudi današnji živi svjedoci one vjere koju je imao Antun – vjere koja ne uzmiče ni pred čim, vjere kojoj je svjedočio sv. Pavao u današnjem čitanju.”. U tom kontekstu, podsjetio je i na poruke papa. “Papa Lav XIII., veliki štovatelj našega Sveca, jednom je zapisao: „Svetost je jedini pravi odgovor za propast ovoga svijeta.“ On nas je pozivao da se vratimo korijenima kršćanskog života. Na tom tragu, papa Franjo nas u svojoj pobudnici također podsjeća: „Nemoj se bojati ciljati na nešto više u životu, dopustite Bogu da vas ljubi i oslobodi. Nemoj se bojati dopustiti Duhu Svetom da te vodi.”

Na kraju, vladika je poručio: “Draga braćo i sestre, ovdje na Svetom Duhu, u ovoj oazi oprosta, pitajmo se: vjerujemo li doista da Bog preko nas malih ljudi može promijeniti lice zemlje i ovoga svijeta? Naša skromnost, ljubav prema Bogu poput Antunove, preduvjet su da Bog kroz nas progovori onima koji su u nevolji i očajanju. U ovoj jubilarnoj franjevačkoj godini, neka nas prati duh svetoga Franje i duh svetoga Antuna. Svi smo pozvani biti svjetlo ovoga svijeta. Neka nas ovi sveci nauče da Bog nikada ne ostavlja one koji mu se s punim povjerenjem predaju.”

Sljedećeg utorka, 12. svibnja, misno slavlje predslavit će don Ante Kutleša. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.